Govor predsjednice Republike Srpske povodom obilježavanja Dana Republike Srpske u Srbiji i godišnjice proglašenja prvog Ustava Republike Srpske

Govor predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović povodom obilježavanja Dana Republike Srpske u Srbiji i godišnjice proglašenja prvog Ustava Republike Srpske:

Vaša svetosti, uvaženo sveštenstvo,

Poštovani predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske,

Uvaženi srpski članu i predsjedavajući Predsjedništva BiH,

Poštovani, predsjedniče Vlade Republike Srpske,

Potpredsjednici Narodne skupštine Republike Srbije i Narodne skupštine Republike Srpske,

uvaženi poslanici, poštovani ministri

poštovani šefe predstavništva Republike Srpske u Srbiji,

gradonačelnici, načelnici, predstavnici institucija Srbije i Srpske,

dragi prijatelji i gosti,

dame i gospodo

U organizaciji predstavništva Republike Srpske u Srbiji okupili smo se danas u Beogradu kako bismo obilježili dva najznačajnija datuma u procesu stvaranja Republike Srpske. Jedan je 9. januar 1992. – dan kada je Republika rođena, a drugi 28. februar iste godine, kada je Republika Srpska dobila svoj Ustav, a na temelju ustavnosti i svoje pravno, političko i administrativno funkcionisanje.

Danas možemo s pravom reći da smo ponosni na svaki korak koji je Srpska načinila u 27 godina svog postojanja i razvoja čineći istovremeno ponosnim i sve nas zajedno – i one koji su je stvarali, i one koji su je nakon toga razvijali, one koji su u vrijeme njenog nastanka već bili rođeni, ali i one koji su se rodili nakon toga ili će tek biti rođeni.

Činjenica da je Republika Srpska međunarodno verifikovana Dejtonskim mirovnim sporazumom dodatno potvrđuje njen legitimitet i ojačava njen pravni, ustavni i politički kapacitet.

Nažalost, dejtonski koncept, koji je donio mir i uspostavio ustavni i političko-pravni sistem u BiH, mnogo puta je skrnavljen od strane dijela međunarodne zajednice, prvenstveno visokih predstavnika. Osim toga, mnogo puta je taj sistem blokiran i na unutrašnjem planu od strane političkog Sarajeva s namjerom da se pokaže da je nefunkcionalan i da ga stoga treba mijenjati. To je ambijent u kojem funkcionišemo, živimo i radimo sve ove godine.

Ali, koliko god da je naš razvojni put bio opterećen nepravdom, stereotipima, dvostrukim aršinima, i uporno praćen izmišljenim i lažnim optužbama, i koliko god da smo bili pritisnuti raznim problemima, isto toliko je bilo i sreće, ponosa i zadovoljstva u prethodnih 27 godina zbog činjenice da Srpska ide naprijed, da se izgrađuje, razvija, da voli i čuva svoju slobodu, da rješava probleme i izazove.

Zato danas, kad živimo u miru, ne smijemo gubiti iz vida da je ne tako davno na našim prostorima bjesnio rat koji je odnio mnoge živote i prouzrokovao ogromna stradanja. Naša je obaveza da ne zaboravimo žrtve i da uvijek iskazujemo poštovanje prema onima koji su svoje živote ili dijelove tijela dali za slobodu braneći Republiku Srpsku.

Naša je obaveza i da neumorno krčimo put novim generacijama i da ne posustanemo, da ne izgubimo snagu, energiju, volju ili uvjerenje.

Naša je obaveza da se ne umorimo braneći interese Republike Srpske, a naša dužnost da sa svima pričamo, tražimo rješenja, vodimo dijalog, da imamo racionalan pristup i budemo pragmatični, ali da volimo i poštujemo samo onoliko koliko smo voljeni i poštovani.

Dovoljno je da pogledamo našu istoriju 20. vijeka, da bismo shvatili zbog čega su ljudi u Republici Srpskoj za nju tako snažno i neraskidivo vezani. Ona je simbol našeg opstanka, garant naše bezbjednosti i pretpostavka našeg razvoja i prosperiteta. Zato naš najvažniji zadatak i jeste da čuvamo Republiku Srpsku, njene institucije, nadležnosti i ustavni poredak.

Temelj njene ustavnosti, koji je uspostavljen na današnji dan prije 27 godina, dodatno nas obavezuje da čuvamo i njegujemo vrijednosti na kojima Srpska počiva i razvijamo je kao moderno demokratsko društvo u kojem se poštuju prava i slobode i pojedinca i kolektiviteta.

Mi razumijemo svijet u kojem živimo i znamo da je naše okruženje „nesređeno dvorište“, nažalost još uvijek opterećeno brojnim problemima, čak i mržnjom. Znamo i da se pred Republikom Srpskom i dalje nalaze brojni izazovi. Pritisci koji traju, praktično, od njenog nastanka do danas, kao i brojna osporavanja i oduzimanja nadležnosti, obavezuju nas na ozbiljnost u odbrani nacionalnih interesa i sposobnost da izađemo iz tijesnih stranačkih okvira i okupimo se oko statusnih, političkih i ekonomskih pitanja koji su važni za opstanak i razvoj Republike Srpske.

Ponosna sam na činjenicu da smo, u gotovo nemogućim okolnostima, uspjeli da obezbijedimo punu institucionalnu, političku i finansijsku stabilnost Srpske. Sa sigurnošću možemo reći da je Republika Srpska danas jedina samoodrživa zajednica unutar BiH. Oni koji pokušavaju da ospore ime naše Republike, njenu ustavnu poziciju i institucionalni kapacitet, morali bi da imaju to na umu.

Ali, moramo još mnogo raditi na njenom jačanju. Našim ljudima treba više posla, bolje plate i penzije, bolji putevi, škole, bolnice i sve drugo što je neophodno da život pojedinca, porodice i našeg društva u cjelini bude uređeniji.

Zato sam srećna što smo i ovaj put, nakon održanih izbora, u najkraćem roku formirali Vladu i nastavili da povećavamo plate i penzije i realizujemo brojne infrastrukturne projekte. I dok razvijamo Srpsku moramo se postepeno oslobađati loših navika. Današnji svijet ne trpi inertnost i nedostatak inicijative, zato je neophodno da razvijamo atmosferu i svijest o tome da su mobilnost, inicijativnost i akcija imperativ ne samo za uspjeh, već i za opstanak. Isto tako, trebamo očuvati one vrijednosti i navike po kojima se razlikujemo od otuđenih i mentalno robotizovanih društava. Mala smo zajednica, i to je moguće, uprkos globalnim kretanjima.

Često me pitaju kako vidim Republiku Srpsku za pet ili deset godina. I, naravno, uvijek kažem kao bolju, razvijeniju, napredniju, izgrađeniju, sposobniju da se prilagođava i da ide ukorak sa zahtjevima novog vremena, svjesniju sebe i važnosti svog očuvanja.

Ali, vidim je i kao zajednicu u kojoj nećemo izgubiti ljudskost, solidarnost i interes za one koji žive oko nas, a treba im pomoć, i gdje će uvijek važna vijest biti koliko je beba rođeno u našem ili nekom drugom gradu u Republici Srpskoj ili gdje smo u stanju da nečiji pojedninačni uspjeh doživimo i obilježimo kao uspjeh zajednice. To su dobre navike kojih se ne smijemo odreći.

Pitaju me često, posebno stranci, kakve su nam ambicije i politički planovi za budućnost, gubeći i naše i njihovo vrijeme na besmislene razgovore na koje su došli sa predubjeđenjem, bolno nesposobni ili nevoljni da razumiju prostor gdje su došli da službuju. Naš plan je mir, stabilnost, razvoj, a cilj jaka Republika Srpska.

Naš cilj je da radimo na boljem razumijevanju sa svima u okviru BiH i da gradimo partnerstva, ali je naša namjera i da se odbranimo od provokacija i nasrtaja jakim institucionalnim odgovorom. Dakle, nema tu nikakvog skrivenog plana.

Dozvolite mi da još jednom izrazim zadovoljstvo činjenicom da smo se i ove godine okupili u Beogradu obilježavajući i Dan Republike Srpske i dan kad su uspostavljeni temelji njene ustavnosti. I na ovaj način potvrđujemo naše bliske i bratske odnose koji uveliko nadilaze pravnu vezu koja je uspostavljena kroz Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama, zasnovan na Dejtonskom sporazumu.

Srbija je oslonac za naše napore u očuvanju i jačanju Republike Srpske, a kroz finansijsku podršku za realizaciju raznih projekata u opštinama širom Srpske, ona utiče i na poboljšanje života naših građana u praktičnom smislu, na čemu se rukovodstvu Srbije i ovom prilikom zahvaljujem u ime građana i institucija Republike Srpske.

I na kraju, želim svima vama da se zahvalim na prisustvu današnjem događaju uz želje da jačamo našu snagu i očuvamo upornost i posvećenost daljoj izgradnji Republike Srpske.

Živjela Srbija, živjela Republika Srpska, ponosna i vječna!