Govor predsjednice Republike Srpske na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina – genocida u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini

Govor predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović na obilježavanju Dana sjećanja na žrtve ustaškog zločina – genocida u koncentracionom logoru Jasenovac i njegovom najvećem stratištu Donjoj Gradini.

Vaša svetosti,

Uvaženi vladiko,

uvaženo sveštenstvo, predstavnici vjerskih zajednica,

Poštovani logoraši, porodice postradalih,

Poštovani predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske,

Uvaženi predsjedavajući Predsjedništva BiH,

Predsjednice Vlade Republike Srbije,

Predsjedniče Vlade Republike Srpske,

Cijenjeni poslanici, delegati, ministri, gradonačelnici, načelnici, predstavnici institucija, predstavnici udruženja,

Vaše ekselencije ambasadori,

Dragi gosti iz Izraela,

Poštovani građani,

Okupili smo se danas na ovom tužnom, stradalničkom, ali i svetom mjestu, kako bismo se zajednički prisjetili jednog od najvećih i najmonstruoznijih zločina u istoriji ljudskog roda.

Iako kažemo da na ovom mjestu tišina najglasnije govori i da joj nisu potrebne riječi, zbog masovnosti i svireposti počinjenog zločina, zbog patnje, užasa i stradanja kroz koje su stradalnici prolazili upravo na ovom mjestu, ta tišina nas istovremeno i obavezuje da u njeno ime, i slovima i riječima, svjedočimo o patnji kroz koju su prošle žrtve, ali i zvjerstvu koje je karakterisalo krvnike.

Strahota ovih zločina ne ogleda se samo u zastrašujućem broju nevinih žrtava koje su ubijene na najsvirepiji način, već i u činjenici da se radilo o institucionalnom, unaprijed planiranom genocidnom projektu NDH, čiji je krajnji cilj bio fizičko uništenje srpskog, kao i jevrejskog i romskog naroda.

U istoriji će ostati zabilježeno da su se čak, i po zlu čuveni nacisti, zgražavali nad metodama koje su ustaše primjenjivale tokom masovnih egzekucija u logorima smrti, ali i tokom svojih brojnih drugih krvavih pohoda.   Istoričari tvrde da je po svireposti i brutalnosti Jasenovac bio gori od Aušvica i drugih logora smrti u Evropi tokom Drugog svjetskog rata, kao i da su jedino na prostoru, što znamo, NDH postojali logori za djecu, i nigdje drugo u Evropi.

U jasenovačkom sistemu logora smrti djeca su ubijana na najmonstruozniji način, neka su spaljivana, mnoga poklana, a mnoga su našla smrt u rijeci u koju su bacana uvezana po nekoliko njih u džakovima.

Vrhunac svireposti i monstruoznosti predstavlja upravo Jasenovac nastao na stranicama mržnje, bolesne, mračne ideologije i konceptu istrebljenja, koji su danas, za normalnog čovjeka nepojmljive, ali upozoravajuće stvari.   Jasenovac je, kao mjesto najmasovnijeg stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, simbol genocida i ogromna istorijska rana koja nikada neće do kraja zacijeliti, jer priča o Jasenovcu decenijama nije vjeorodostojno ispričana, žrtve nisu dobile pravdu koju zaslužuju, a ni samo ovo stratište nije dobilo potrebnu međunarodnu pažnju.

Zato je važno da danas iskazujemo puno poštovanje prema nevino postradalim žrtvama i da dolazimo na ovo sveto mjesto na kojem, sjećajući se prošlosti, oplakujemo smrt, ali istovremeno, gledajući u budućnost, slavimo život.

Činjenica da smo se danas okupili na mjestu na kojem je bilo planirano da nestanemo, govori o našem uspjehu.   Stradanje koje se ovdje desilo je više od genocida, i ni pravna, ni moralna terminologija ne poznaju primjerenu kvalifikaciju za zlodjela, neljudskost i svirepost metoda kojima su vršene egzekucije ili za ideološko-politički koncept koji je iza toga stajao.

Zbog toga, kada pričamo o Jasenovcu i Donjoj Gradini, mi istovremeno govorimo i o Jadovnu, Prebilovcima, Drakuliću, Šargovcu, Motikama, Garavicama kod Bihaća, o Starom Brodu i Podrinju, kao i svim drugim mjestima krvavih i zastrašujućih ustaških pohoda.

Ova, i mnoga druga mjesta teških stradanja, služila su kao decenijska opomena ali i linija odbrane od nove golgote koja nam je prijetila devedesetih godina.   Mi danas živimo u slobodi i imamo Republiku Srpsku. Mir, stabilnost i razvoj su naši glavni politički ciljevi.

Želimo da sarađujemo sa svima i da našoj djeci i budućim generacijama ostavimo bolje uslove za život i vrijeme koje će biti manje bremenito od vremena u kojem su živjele naše i ranije generacije.

Cijena koju smo i u proteklom Odbrambeno-otadžbinskom ratu platili za slobodu je ogromna, ali bi ona bila i mnogo veća da nismo imali Republiku Srpsku.

Zato je važno da čuvamo i jačamo njene institucije, a da u okviru BiH očuvamo balans potreban za normalnu koegzistenciju i saradnju.   Istorija našeg prostora prepuna je crno-bijelih percepcija, iskrivljenih slika i nametnutih stereotipa o krivcima i žrtvama.

Nažalost, i danas postoji veliko nerazumijevanje i u BiH i o BiH.

Naša je obaveza da govorimo jezikom istine i da pamtimo prošlost i poštujemo žrtve da bismo spremnije i odgovornije gradili budućnost.

Želim se zahvaliti predsjedniku Srbije, kao i Narodnoj skupštini i Vladi Srbije koji zajedno s nama obilježavaju važne datume iz prošlosti, ali i na podršci koju Srbija pruža opštinama u Republici Srpskoj kroz finansiranje različitih projekata od vrtića, škola, zdravstvenih ustanova, sportskih objekata, saobraćajne infrastrukture ali i kroz podršku za zapošljavanje mladih.

Danas, na ovom mjestu, možemo reći i da smo posebno ponosni što će na osnovu dogovora predsjednika Vučića i predsjednika Dodika, vlade Republike Srbije i Republike Srpske zajednički finansirati izgradnju spomen područja i memorijalnog kompleksa u Donjoj Gradini koja je bila najveće stratište jasenovačkog logora smrti, a koji će značajno doprinijeti njegovanju kulture sjećanja i promociji istine.

Želim se zahvaliti predsjednici Vlade Srbije Ani Brnabić koja je i danas s nama, kao što je to i mnogo puta do sada činila, takođe i prisutnim ambasadorima, našim dragim prijateljima koji su došli ovdje iz Izraela i svim okupljenima.

Poštovani građani Republike Srpske, masovni i stravični zločin koji se ovdje desio dodatno nas obavezuje da u Republici Srpskoj čuvamo i branimo slobodu, da izgrađujemo naše institucije i razvijamo naše društvo.

Važno je da smo zajedno i onda kad tugujemo i onda kad slavimo i da svakog dana zajedno koračamo u budućnost.

Želim našoj djeci i onoj djeci koja će tek biti rođena u Republici Srpskoj mirnu, stabilnu i prospretitetnu Republiku Srpsku.

Hvala na pažnji!