Govor predsjednice Republike Srpske na svečanoj akademiji povodom Dana Republike Srpske

08/01/2022

Govor predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović na svečanoj akademiji povodom Dana Republike Srpske:

Vaša svetosti i

Vaša preosveštenstva,

Poštovani predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske,

Cijenjeni predsjedniče Narodne skupštine Republike Srbije,

Poštovani srpski članu Predsjedništva BiH,

Poštovani predsjedniče Vlade Republike Srpske,

Uvažena predsjednice Vlade Republike Srbije,

Poštovani načelniče Generalštaba Vojske Srbije,

Uvaženi narodni poslanici, ministri i predstavnici institucija  Republike Srpske i Srbije,

Predstavnici Republike Srpske u zajedničkim institucijama BiH,

Poštovani članovi Senata,

Uvaženi oficiri, vojnici, borci i predstavnici udruženja proisteklih iz Odbrambeno – otadžbinskog rata,

Vaše ekselencije ambasadori,

Uvaženi članovi kraljevske porodice Karađorđević,

Poštovani gosti,

Dragi građani Republike Srpske,

Dame i gospodo,

Danas s ponosom obilježavamo naših prvih trideset godina.

To su tri  decenije od nastanka Republike Srpske, trideset godina naše slobode i predanog rada na njenom  očuvanju, razvoju i izgradnji.

U periodu kad je Republika Srpska stvarana, nismo imali luksuz da se dijelimo, međusobno svađamo i upiremo prstom jedni na druge, jer smo znali da je ona pretpostavka našeg opstanka i jedina brana preglasavanju, majorizaciji i novim stradanjima.

Zato je Deveti januar dan naše pobjede, slobode, zajedništva i neraskidivih veza između naroda i institucija Srpske.

U čast ovog praznika vijore se trobojke u svim našim opštinama i gradovima,  na našim institucijama i kućama.

Hiljade naših mladih ljudi od Hercegovine i Romanije, preko Podrinja i Semberije, pa sve do Posavine i Krajine, organizuju se svake godine kako bi obilježili rođendan svoje Republike.

I upravo je u toj mladosti sadržana suština Devetog januara i garancija da će se on obilježavati i u budućnosti.  

Identitet Republike Srpske, čiji je sastavni i neotuđivi dio i Deveti januar, ukorijenjen je duboko u ljudima ovih krajeva, a identitetska obilježja ne podliježu preispitivanju, reviziji, niti  osporavanju.  

Mi ne obilježavamo Dan Republike da bismo nekoga provocirali već kao podsjetnik na važnu istorijsku činjenicu, kao što to rade i druge republike i drugi narodi svijeta.

I uvijek to činimo svečano, dostojanstveno i ponosno.

Ovo je dan kada se sa posebnim pijetetom sjećamo onih koji su dali svoj život braneći Republiku Srpsku, svoja ognjišta i porodice.

Njima dugujemo vječnu zahvalnost, ali i upornu borbu za bolju budućnost i očuvanje Republike u čije temelje su ugradili ono najvrijednije što su imali.

Zahvaljujući njihovoj žrtvi i našem jedinstvu, opstali smo u nemogućim okolnostima, na medijskom, a zatim i na borbenom nišanu najmoćnijih sila tog vremena, kojima smo poslužili kao poligon, pokazna vježba i pogodna meta za njihove geopolitičke ciljeve.

I tada se pokazalo ono što važi i danas, da je volja jednog naroda, a Republika Srpska to svakako jeste, najsnažnije utemeljenje svake političke zajednice i da je od presudnog značaja za njen opstanak spremnost da se za nju jednako odlučno borimo i danas u miru.

Dame i gospodo, dragi građani Republike Srpske,

Ponosna sam na ono što smo zajedno postigli u proteklih 30 godina.

Uprkos brojnim izazovima koji su nas pratili od samog nastanka, Republika Srpska svakim danom manifestuje sposobnost da se razvija i da napreduje.

To je vidljivo čak i onda kada su okolnosti posebno teške, a bilo je mnogo takvih godina.

Konačno, i prethodnu godinu obilježili su politički pritisci, osporavanja, nametanja.

Bila je to i još jedna godina iscrpljujuće borbe sa pandemijom.

Ali i pored svega toga, makroekonomski pokazatelji upućuju na oporavak naše privrede.

Broj  zaposlenih i iznos prosječne plate su na rekordnom nivou što je veliki uspjeh, ali i naša velika obaveza za naredni period.

Svake godine Republika Srpska izgleda ljepše i izgrađenije.  

Uprkos teškim vremenima nismo odustali od važnih projekata u oblasti saobraćajne infrastrukture i energetike, a nastavili smo izgrađivati i nove bolnice, škole, vrtiće, domove kulture, sportske dvorane i mnoge druge objekte koji su važni za naše građane.

Za naš dalji razvoj neophodni su nam mir i stabilno okruženje.

Nažalost, ni 26 godina nakon rata i potpisivanja Dejtonskog sporazuma, mnogi u BiH i van nje nisu odustali od prekrajanja onog što nam je taj sporazum dao.

Ni mastilo na Dejtonskom sporazumu nije se osušilo, a krenuli su udari na Republiku Srpsku, oduzimanje Ustavom zagarantovanih nadležnosti, kao i bespravno, antidemokratsko i anticivilizacijsko nasilje neizabranih stranaca u BiH kojem smo izloženi u kontinuitetu.

Na naše pozive na dijalog, iz Sarajeva i sa drugih adresa odgovaraju nam prijetnjama, što ratom, što sankcijama, jer drugi jezik očigledno ne poznaju.

Ali, to nije naš jezik, niti je to naša politika.

 Mi govorimo jezikom ustava i demokratije jer je ustav rekao šta kome pripada, a demokratija nalaže da od naroda izabrani predstavnici donose zakone i vrše druge propisane poslove, kao i da odgovornost za svoj rad snose jedino prema svojim građanima.

Legalisti smo – ne tražimo i ne želimo ništa više, i ništa manje od onoga što je Republici Srpskoj dato Ustavom.

U multietničkim državama dijalog i dogovor su ključ uspjeha. Toga u BiH nema, ali krivica ne leži na Republici Srpskoj.

Odbacujemo svaku lažnu optužbu i apsurdnu kvalifikaciju da rušimo ustavni poredak time što tražimo poštovanje Ustava.

Ustavni poredak su rušili visoki predstavnici nametanjem neustavnih rješenja, a odgovornost je na njima i za posljednju krizu koja je pogodila BiH.  

Ne prihvatamo teror niti zloupotrebu zajedničkih institucija BiH za obračun sa nadležnostima, interesima i pravima Republike Srpske, a ni sa njenim građanima.  A, to se, nažalost, uporno dešava.

Poštovani građani Republike Srpske,

Ohrabrenje je to što u našem okruženju, ali i u drugim zemljama ima sve više onih koji su shvatili da slika nije crno- bijela i koji sve više razumiju šta su stvarni problemi u BiH.

Ali, treba reći da su svi oni koji su razumjeli gdje stanuje stvarna destrukcija na najbrutalniji način iznapadani prvo od političkog Sarajeva, a odmah zatim i pojedinih stranih centara kojima je u interesu da se očuva lažni stereotip o navodno krivima i navodno nedužnima.

Naravno, to se radi smišljeno da bi se napravio pritisak i obeshrabrio svako onaj ko bi mogao poljuljati tu lažnu sliku o BiH.

BiH je neuspješna, i nažalost, to je na štetu svih nas. Ali Republika Srpska ne snosi ni odgovornost ni krivicu za njen nesupjeh.  

Država koja je igračka u rukama drugih, a nije vlasništvo svojih građana, naprosto ne može biti uspješna.

Bez unutrašnjeg dijaloga država ne cvjeta, nego vene.

Ni hiljadu naručenih domaćih i stranih eksperata-galamdžija neće je učiniti uspješnijom, niti je mogu očuvati više nego što bi to mogle učiniti domaće snage.  I to ne silom i ne mržnjom, već koristima koje donosi svojim građanima.  

Osim saradnje unutar BiH, da je ima, koristi za naše građane proistekle bi i iz ekonomskog povezivanja na regionalnom planu, ali BiH u njima ne želi da učestvuje. 

Mi smo zato, živeći u destimulativnom ambijentu BiH, u ovih 30 godina postojanja Republike Srpske, shvatili koliko je važno očuvati snagu vlastitih institucija, ali i jedinstvo naših institucija i građana.

Dijalog sa socijalnim partnerima je nezamjenjiva forma u traganju za boljim rješenjima i važno je da se on stalno njeguje i unapređuje.    

Potrebe građana će i u narednom periodu ostati u fokusu rada naših institucija.

Naši ljudi su bili izloženi brojnim problemima, ali i nepravdi živeći u  zemlji koja funkcioniše na bazi osporavanja i u kojoj  svoj navodni uspjeh mnogi mjere nivoom štete koju će prouzrokovati Republici Srpskoj.

Odnos prema ratu, učesnicima rata, ratnim zločinima, kao  i žrtvama bio je i ostao nepravedan.

Sjetimo se da su međunarodne donacije nakon rata izdašno upućivane narodu Federacije, a bezobrazno uskraćivane narodu Republike Srpske.

Ali, mi smo se okrenuli sebi i zato smo uspjeli.

Mi, naravno, ne možemo živjeti u prošlosti, ali nepravde prošlosti, ako se ne isprave, uvijek obilježe i budućnost.   

Zato Republika Srpska mora očuvati svoje mehanizme zaštite i stabilno funkcionisanje.

Bez jakih institucija i svojih nadležnosti ona bi bila kao ptica bez krila. 

Nama ne smeta BiH u kojoj se ne vrši nasilna centralizacija i u kojoj domaće, demokratski izabrane, institucije rade svoj posao i upravljaju procesima.

Želimo da unapređujemo saradnju sa svima u regionu. 

Naš prirodni i najsnažniji oslonac je Srbija, čijem rukovodstvu dugujemo veliku zahvalnost za visok nivo političkog razumijevanja, kao i za brojne realizovane projekte u gotovo svim našim opštinama i gradovima.

Raduje nas što ćemo i u narednom periodu zajednički graditi širom Republike Srpske.

Neki od najvažnijih planiranih projekata su izgradnja aerodroma u Trebinju, hidroelektrane Buk Bijela, kao i autoputa Banjaluka – Beograd.

Otvoreni smo za saradnju i sa svim drugim zemljama u regiji, kako bilateralno, tako i kroz učešće u regionalnim inicijativama koje imaju za cilj snažnije infrastrukturno i ekonomsko povezivanje cijelog regiona.

To bi bilo racionalno partnerstvo koje bi donijelo dobre rezultate svima nama, ne samo u privrednom već i bezbjednosnom smislu.  

Važno je i da unapređujemo saradnju sa našim tradicionalno najvećim spoljnotrgovinskim partnerima iz Evropske unije, kao i da otvaramo   perspektive za nove investicije sa Rusijom i Kinom i dodatno razvijamo započetu saradnju sa Mađarskom.

Poštovani građani,

Za prvih 30 godina postojanja, Republika Srpska je sazrela kao moderna, stabilna i demokratska politička zajednica svih njenih građana, bez obzira na njihovu vjeru i naciju.

Zajedno smo prošli dug, trnovit put i ni u jednoj etapi našeg razvoja nije bilo lako.

Ipak, upornošću i zajedničkim naporima savladali smo brojne izazove i prepreke, kao što ćemo, uvjerena sam, savladati i one koji nam predstoje.

Republika Srpska i njen institucionalni okvir jedini su garant našeg opstanka, dugoročnog i održivog ekonomskog razvoja, kao i bolje i uspješnije budućnosti.

Zbog toga moramo očuvati njen ustavni kapacitet, stabilnost i snagu naših institucija.

Generacijama koje dolaze želimo da ostavimo mirnu i sigurnu Republiku Srpsku u okviru koje će moći da grade bolju i prosperitetniju budućnost za sebe i svoje porodice.

I sve što radimo danas, radimo s ciljem da im obezbijedimo uslove da žive dostojanstveno, u miru, da budu ponosni na svoj identitet, na svoju Republiku i da to mogu slobodno da iskažu, bez pritiska, bez straha i bez prijetnji.

Poštovani građani,

Vrijeme iza nas naučilo nas je da istinski vjerujemo u Republiku Srpsku, u njen kapacitet i sposobnost da se kreće putem razvoja.

Vjerujemo jer znamo šta smo zajedničkim snagama do sada postigli i sa kakvim  nedaćama smo se izborili.

Svjesni smo ogromnih žrtava položenih u njene temelje, neizmjernog bola hiljada i hiljada ožalošćenih porodica, žena, majki i djece odraslih bez svojih očeva.

Sjećamo se i teškog poslijeratnog perioda, procesa povratka i obnove domova, anticivilizacijskog nasilja visokih predstavnika koji su desetine i desetine ljudi sankcionisali, bez bilo kakvog dokaza,  oduzimanjem elementarnih ljudskih prava – prava na rad, na političko djelovanje, pa čak i na sudsku zaštitu, a potom i prava na mišljenje i iznošenje stava.

Vjerujemo u Srpsku, jer znamo koliko je truda trebalo da ublažimo negativne efekte globalne finansijske krize, da se izborimo sa katastrofalnim poplavama, da se nosimo sa problemima  pandemije, kao i da na političkom planu odolijevamo akcijama razvlašćivanja i nasilnoj, neustavnoj centralizaciji.

Da li smo se ikada zapitali šta bismo još mogli i bolje i uspješnije da naši projekti nisu zaustavljani u Sarajevu samo zato što ih realizujemo sa Srbijom, ili da se nismo iscrpljivali oko raspodjele prihoda i raznih međunarodnih aranžmana, ili konačno da je Federacija BiH isplaćivala zarađene penzije Srbima koji su izbjegli u Republiku Srpsku, ili da nismo morali biti žrtva neuspjeha i nesređenih političkih odnosa u Federaciji BiH.  

Ali, danas je praznik, i dovoljno je reći da je sve ono kroz šta smo prolazili u posljednje tri decenije, samo dodatno ojačalo naše samopouzdanje, kao i vjeru naših ljudi u institucije koje ne okreću leđa, već idu u susret svim izazovima, ma koliko da su teški.

Dragi prijatelji, poštovani građani,

Čestitam vam 30. godišnjicu Republike Srpske. Neka nam ovaj veliki jubilej bude na slavu i ponos, a našoj Republici zalog za bolju, uspješniju i prosperitetniju budućnost.

Živjela Republika Srpska!