Govor predsjednice Republike Srpske na održanoj manifestaciji povodom „56.Kočićevog zbora“

29/08/2021

Govor predsjednice Republike Srpske na održanoj manifestaciji povodom „56.Kočićevog zbora“ u Stričićima na Manjači:

Okupili smo se danas ovdje, u Stričićima, u čast našeg velikog Petra Kočića koji je slavu svog voljenog, rodnog mjesta pronio daleko iza ovih proplanaka, brda i planina.

Iako je umro mlad, ne dočekavši ni svoju 40. godinu, Petar Kočić se svojim bogatim i autentičnim literarnim djelom svrstao u red najvećih srpskih književnika 20. vijeka.

Za sobom je ostavio Davida Štrbca, Tubu Majstorovića, Simeuna Đaka, Luju, Jablana i mnoge druge živopisne likove, zahvaljujući kojima smo upoznali njegovo Zmijanje, Manjaču, Krajinu, ali i karakter naroda koji na ovom podneblju živi.

Ipak, Kočić je za svoj narod bio mnogo više od pisca, čemu su djelimično doprinijele političke i društvene okolnosti u okupiranoj BiH, a još više lični osjećaj patriotizma i pravdoljubivosti koji su bili njegova najsnažnija ideja vodilja.

Čovjek svog kraja i roda, kako je Kočića opisao veliki Ivo Andrić, govorio je iz duše srpskog seljaka, ali i cijelog naroda, obespravljenog i pritisnutog stegama austrougarske okupacione uprave. Zbog toga je i ostao upamćen, ne kao političar ili poslanik u Zemaljskom saboru, što uz njega zvuči isuviše formalno, već kao autentični narodni tribun koji je istinski osjećao puls svoga roda, čije su ga sve rane boljele.

Beskompromisno se boreći za slobodu i pravdu, još od gimnazijskih dana u Sarajevu, Kočić je podnio ogromnu ličnu žrtvu, dijeleći sudbinu svog naroda zapadno od rijeke Drine. Proganjan je, hapšen i zatvaran zbog svog imena, krajiškog prkosa i oštrog pera kojim se suprotstavljao tuđinskoj vlasti.

I sve vrijeme dok govorim o Kočićevom životu, periodu austrougarske okupacije i borbi srpskog naroda za slobodu, izgleda mi kao da je u Bosni i Hercegovini vrijeme u tom periodu stalo.

Kao nekada Benjamin Kalaj, do juče je u Sarajevu sjedio Austrijanac sa diktatorskim ovlaštenjima i neskrivenim antisrpskim raspoloženjem. To je i dokazao pred kraj mandata, nametnuvši zakon kojim se Srbima pokušava oduzeti sloboda misli i izražavanja, pravo na prošlost, sadašnjost i budućnost.

Ali, postoji i jedna bitna razlika. Danas imamo Republiku Srpsku, za koju smo se teškom mukom izborili i koja je jedini garant opstanka srpskog naroda na ovim prostorima. Imamo slobodu, o kojoj je Kočić sanjao, i ne moramo da je osvajamo, već da je očuvamo.

Republika Srpska je odraz naših najsvjetlijih slobodoljubivih težnji i uvjerena sam da bi Kočić danas bio ponosan na našu i na svoju otadžbinu.

Zbog toga je dužnost svih nas da čuvamo Republiku Srpsku, da je gradimo i budućim generacijama predamo snažniju i razvijeniju nego što je danas.

I kada kažem dužnost, mislim na našu djecu, one koji će tek doći, ali i na slavne pretke koji su nam svojom borbom ostavili jasan putokaz i osvijetlili put ka slobodi. Petar Kočić je svakako jedan od njih.

Živjela sloboda, živjela Republika Srpska!

Hvala.