Govor predsjednice Republike Srpske na svečanoj akademiji „Pohvala srpskom narodu – dan kada je probijen Solunski front“

Govor predsjednice Republike Srpske Željke Cvijanović na svečanoj akademiji „Pohvala srpskom narodu – dan kada je probijen Solunski front“

Poštovani zvaničnici Republike Srpske i Srbije,

poštovani građani Republike Srpske i Srbije,

uvaženi vladiko,

Ponosna sam što smo večeras  zajedno sa Srbijom, po prvi put obilježavamo važan nacionalni praznik koji treba da postane simbol našeg zajedništva, slobodarske tradicije i okupljanja.

O značaju ovog zajedničkog praznika govori i sam naziv kojim slavimo slobodu, jedinstvo i identitet.  Naša je namjera i naša želja da ovaj dan, od danas, pa ubuduće, bude prepoznat kao važan nacionalni datum, ne samo u Republici Srpskoj i Srbiji, već i u našoj  dijaspori i svim krajevima gdje živi naš narod.

15. septembar nije odabran slučajno.

Na današnji dan, prije tačno 102 godine, srpska vojska je, zajedno sa savezničkim snagama, krenula u odlučujući proboj Solunskog fronta.

Ovo nije bila obična bitka.  Proboj Solunskog fronta, kao i Prvi svjetski rat u cjelini, za srpski narod predstavljaju užasno stradanje, ali istovremeno i veličanstvenu pobjedu, kao i herojstvo čije razmjere,  prevazilaze granice mogućeg ili zamislivog.

O tome svjedoče riječi franucskog generala i počasnog srpskog vojvode Franšea Deperea koji je prilikom proboja Solunskog fronta svjedočio, gotovo u nevjerici, da francuska konjica jedva sustiže srpsku pješadiju koja nezaustavljivo juriša ka konačnom oslobođenju otadžbine.

O junaštvu i nadljudskim podvizima srpske vojske govori i to što je, u svom pobjedničkom pohodu, pod punom ratnom opremom i snažnim borbenim dejstvima, za samo 45 dana prešla više od šest stotina kilometara do Beograda i ostalih krajeva okupirane zemlje.

Da smo i u tim, najtežim vremenima bili jedinstveni, svjedoče i brojni dobrovoljci iz Krajine, Like, Hercegovine, Podrinja i drugih  krajeva zapadno od rijeke Drine, koji su se na početku rata priključili srpskoj vojsci i do samog kraja se borili u njenim redovima, rame uz rame sa sunarodnicima iz Šumadije, Mačve, Pomoravlja, Raške, Kosova, Metohije, kao i svih drugih dijelova Srbije.

Kroz istoriju, borba za slobodu je uvijek značila veliku žrtvu i veliko stradanje, niko nam je nije poklanjao, niti smo bilo koga molili za nju. Samim tim, niko ne može da nam oduzme ni pravo da zajednički, sa visoko podignutim zastavama, slavimo naše jedinstvo, bratsku slogu, našu trobojku, kao i bogatu slobodarsku tradiciju.

Sjećajući se slavne prošlosti i obilježavajući značajne datume iz naše istorije, odlično razumijemo da najvažniji frontovi današnjice nisu na vojničkom, niti ratnom, nego na sasvim drugom  polju  i da danas u miru moramo biti jednako uspješni kao što smo bili na Solunskom frontu prije više od jednog vijeka.

Zbog toga je važno da čuvamo mir i funkcionišemo  kao stabilno okruženje u kojem su, uz očuvanje nacionalnog interesa, na prvom mjestu razvoj, ekonomija, saradnja, usvajanje novih znanja i tehnologija, a ne razmirice i sukobi.

Za Republiku Srpsku, Srbija svakako ostaje strateški partner i najsnažniji oslonac, stoga smo ponosni što je institucionalna, politička, ekonomska, kulturna i svaka druga saradnja Srbije i Srpske dinamičnija i intenzivnija nego ikada ranije.

Uvijek sa zadovoljstvom ističemo da u Republici Srpskoj danas nema gotovo nijedna lokalna zajednica u kojoj Srbija nije prisutna kroz izgrađen most, bolnicu, školu, vrtić, put, dom kulture ili neki drugi značajan objekat.

Na tome smo zahvalni rukovodstvu Srbije, a naša namjera je da, u skladu sa Sporazumom o specijalnim i paralelnim vezama, i u narednom periodu razvijamo naše bratske odnose, te da svakodnevno radimo na što čvršćoj integraciji Srbije i Srpske  –

I to, ne na bilo čiju štetu, već na ponos, zadovoljstvo  našeg naroda i svih naših građana.

Praznik koji večeras svečano obilježavamo treba da doprinese tom cilju. On je i dokaz da imamo zajedničku prošlost, sadašnjost, ali i budućnost.

Sa ovog mjesta šaljemo jasnu poruku da želimo mir i saradnju sa svima. Želimo prosperitet Srbije i Srpske, ali i razvoj svih na koje smo upućeni. Želimo da, sjećajući se važnih datuma i događaja iz prošlosti ne izgubimo iz vida izazove koji nas čekaju u budućnosti. Sloboda je isuviše važna da bi se posmatrala selektivno. Želimo da naše naredne generacije rastu u duhu slobode i da se razvijaju u miru.

Republici Srpskoj i Srbiji želim stabilan razvoj i neka nam ovaj praznik, koji danas prvi put obilježavamo, i u svim narednim godinama bude podsjetnik na velike žrtve iz prošlosti, ali i podsticaj za velike ciljeve koje moramo ostvariti u budućnosti.

Živjela Republika Srpska!

Živjela Srbija!