Nalazite se: Početna » Predsjednik » Inauguracioni govor

Inauguracioni govor

Inauguracioni govor predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika

Uvaženi predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske
Narodni poslanici,
Predsjednice Vlade i ministri u Vladi Republike Srpske,
Poštovani srpski članu Predsjedništva BiH ,
Uvaženi vjerski velikodostojnici,
Vaše ekselencije,
Dame i gospodo,
Poštovani i dragi građani Republike Srpske

Kada sam prije četiri godine, sa ovog istog mjesta, počeo obraćanje kao predsjednik Republike Srpske, učinio sam to sa osjećanjem posebne odgovornosti za ukazano povjerenje, i rješenosti da to povjerenje opravdam. Danas, nakon četiri godine obraćam vam se sa još većom odgovornošću, ali ovoga puta i sa velikim zadovoljstvom, jer me ponovni izbor od strane mog naroda uvjerio da povjerenje, ukazano prije četiri godine, nisam iznevjerio.

Zato najprije želim da zahvalim svima koji su 12. oktobra izašli na izbore, i na demokratski način izabrali svoje predstavnike, čime smo pokazali i sebi i svijetu da smo demokratsko i zrelo društvo, sposobno da vodi računa o svojoj državi, o svojoj budućnosti. A ona će u najvećoj mjeri zavisiti upravo od nas i odluka koje budemo donosili.

Ne mogu a da i ovom prilikom sa posebnom zahvalnošću i poštovanjem ne pomenem sve one koji su svoje živote ili dijelove tijela ugradili u Republiku Srpsku, trajno opredijeljen da njihova žrtva nikada ne smije biti umanjena. To neka bude zavjet i ovog saziva i svih budućih saziva naše Skupštine i ostalih institucija Republike Srpske.

Dame i gospodo, dragi građani, sa posebnim osjećanjem i s punom odgovornošću danas mogu da kažem da sam kao predsjednik Republike Srpske izvršio osnovni zadatak o kojem sam govorio i prije četiri godine: odbranjen je ustavni kapacitet i nadležnosti koje ima naša Republike.

U protekle četiri godine Republika Srpska očuvala je svoju autonomiju, ojačala svoje institucije, i danas je nezaobilazan faktor u odlučivanju u BiH, a na međunarodnom planu prepoznata i uvažena. Da li je to bilo lako postići? Nije. Ali, preuzimajući funkciju predsjednika Republike Srpske i prije četiri godine znao sam da će Srpska i mi koji smo preuzeli odgovornost za nju biti izloženi brojnim iskušenjima i izazovima. Nisam se ni tada žalio što će to biti težak posao, ne žalim ni danas. Znao sam i tada, kao što znam i sada, da biti predsjednik Republike Srpske nije privilegija, već prvenstveno velika čast i obaveza da se služi svom narodu.

Ustavne nadležnosti Republike Srpske, koje smo uspjeli očuvati proteklih godina, i neprestani pritisci, kako spolja, tako i iznutra, da se to promijeni, jedine su činjenice koje su ostale iste. Po svim drugim parametrima Republika Srpska 2014. ne izgleda kao Republika Srpska 2010. godine.

Stotine infrastrukturnih projekata je realizovano u Republici Srpskoj u protekle 4 godine. Od škola,studentskih i đačkih domova, bolnica, domova zdravlja, puteva , tunela, vijadukta, mostova, do velikih energetskih projekata koji su u fazi realizacije. Republika Srpska je dame i gospodo danas uređenije , ljepše i prosperitetnije mjesto za život svih njenih građana. A to je osnovni zadatak svake politike i odgovornih političara.

Svjetsku i ekonomsku krizu nismo proizveli mi, ali kao mala republika sa slabašnom ekonomijom, platili smo cijenu i te krize. Međutim, posljedice te krize, zahvaljujući odgovornom upravljanju, nisu tako strašne kako to možemo vidjeti u zemljama i okruženja, pa čak i državama članicama EU.

Iza nas su i tragični i tužni događaji, poput majskih poplava, koje su pogodile veliki dio našeg naroda, ali i to iskušenje zajedno, solidarno, još prevazilazimo, i dajem vam riječ da ćemo to uspješno prevazići. Štete, što direktne, što indirektne, osjećaćemo još dugo, ali ako i na tom poslu budemo zajedno, kako smo bili tih kritičnih dana, osim ljudskih života, koji su nenadoknadivi, sve ćemo nadoknaditi. Jer ova Republika i ovaj narod skupo su platiti svoje postojanje i ostajanje na ovom prostoru da bi bilo ko od nas sebi dao komoditet da proglasi neuspjeh na bilo kom, pa i na tom polju.

Preuzimajući funkciju predsjednika Republike prije četiri godine rekao sam pred ovim visokim domom da su pred nama godine velikih izazova, koji će tražiti iste takve odgovore. Danas mogu reći isto, jer i godine koje su pred nama neće biti manje izazovne, niti ćemo mi kao Republika i narod imati komfornu poziciju da na te izazove ne reagujemo brzo i efikasno. A to možemo samo ako znamo šta su naši nacionalni i državni interesi, i šta smo spremni za njih da žrtvujemo.

Jer upravo je žrtva ono što će pokazati i stepen naše posvećenosti Republici Srpskoj. Kada to kažem, onda mislim da niko, počev od mene, pa do posljednjeg poslanika u ovom visokom domu, nema pravo da lični ili partijski interes stavi ispred osnovnih nacionalnih i državnih interesa Republike Srpske. A oni su zapisani u našem Ustavu. Svi koji misle da mogu da zanemare ili zaobiđu tekst najvišeg pravnog akta ove zemlje, bilo zbog ličnih ili partijskih interesa, se varaju da ću kao predsjednik Srpske to da dozvolim. I prije Ustavnog suda kao Predsjednik Republike Srpske preduzeću sve Ustavom i zakonima mi dozvoljene mjere u zaštiti ustavnog poretka naše zemlje.

Republika Srpska, njene nadležnosti, s mukom očuvana autonomija, je imperativ svakom pojedincu ili organizaciji. Tako će biti sve dok budem obavljao dužnost predsjednika, pa čak i kada to ne budem, za Republiku Srpsku ću se boriti sa bilo koje pozicije koju budem imao u životu. Jer Srpska dragi prijatelji nije samo politički organizovana zajednica da bi u njoj neko vršio vlast ili bio opozicija. Ona je naše životno opredjeljenje. Zato očekujem od svih vas, od buduće Vlade, da svi zajedno budemo garancija trajnosti i neuništivosti Republike Srpske, kao demokratski uređene zajednice svih koji u njoj žive, bez obzira na političku, nacionalnu ili vjersku pripadnost.

Što se tiče Bosne i Hercegovine i danas s ovog mjesta želim jasno da kažem, da je to državna zajednica u koju je Republika Srpska unijela svoj suverenitet. BiH kakva je sastavljena u Dejtonu prije gotovo 20 godina nije smetnja Republici Srpskoj. Međutim BiH kakvu pokušavaju da nam nametnu pojedini stranci ili pojedini bošnjački političari, pod plaštom raznih reformi, a u stvari s ciljem njene unitarizacije, za nas je apsolutno neprihvatljiva. Republika Srpska se zalagala i nastaviće da se zalaže za dosljedno poštovanje slova Dejtonskog mirovnog sporazuma

Naš put jeste put ka Evropskoj uniji, i želim da budem jasan da je Evropska unija naš cilj, cilj ka kome već putujemo, iako nam je destinacija još daleko. Zato sasvim ohrabrujuće djeluje nova inicijativa Evropske unije o našem bržem integrisanju i ona zaslužuje poštovanje i našu podršku.

Međutim, evropski put ne može biti izgovor za umanjivanje ili gašenje autonomije Republike Srpske. Evropska Unija u svom sastavu već ima složene, decentralizovane države, i ne vidimo nijedan razlog zašto ne bi mogla prigrliti još jednu. Mi ne tražimo ništa drugo osim već primjenjenih evropskih praksi. Republika Srpska ni proteklih godina nije kočila evropski put BiH. Činili su to najčešće oni kojima su usta bila puna i Evrope i BiH. Na oba tzv. evropska pitanja Republika Srpska dala je aktivan odgovor koji je zadovoljavao evropske strukture, a čuvao naša ovlašćenja. Svima je poznato da je do zastoja došlo usljed nepostizanja dogovora u drugom dijelu BiH. Dakle,mi ostajemo privrženi evropskoj ideji, ali na putu ka Evropskoj uniji nismo spremni da se odričemo svoje autonomije. Ni na dva već pomenuta pitanja nismo spremni da dajemo više od onog što smo ponudili. Jer smo već dovoljno ponudili za put u poznatom pravcu ali nepoznatom trajanju.
Mi jesmo mala Republika, ali Evropska unija ima manje države u svom sastavu od Republike Srpske. To što nismo veliki ili moćni kao jedna Njemačka ili Francuska, to ne znači da nemamo šta da ponudimo Evropi. Identitet i integritet, koji je naš narod sticao vijekovima, obavezuje nas da i naše putovanje ka Evropskoj uniji ne bude putovanje poniženih. Mi želimo da budemo partneri, a ne podanici.

Upravo ove godine navršilo se sto godina od početka Prvog svjetskog rata u kojem je naš narod, rame uz rame sa naprednim i slobodarskim narodima i državama tog vremena, 1918. slavio pobjedu, sa mnogo žrtava koje smo dali. Kao što smo i od 1941 do1945. godine bili na strani slobodarskog svijeta. I oba puta platili najstrašniju cijenu svoje slobode. Mi, potomci naroda koji je više puta u istoriji bio spreman da podnese tolike žrtve za slobodu, gdje god da idemo, i s kim god da pregovaramo, moramo imati na umu da ćemo samo sa integritetom očuvati identitet u koji su utkane velike žrtve kroz vijekove.

Naše opredjeljenje za evropske integracije ne znači da je to jedini put kojim želimo da idemo na putu svog razvoja. Saradnja sa Ruskom Federacijom, i politička i ekonomska, od vitalnog je interesa za Republiku Srpsku. Ruska Federacija je jedan od najvažnijih investitora u Republici Srpskoj, a na političkom planu jedan od najprincipijelnijih partnera u očuvanju Sporazuma na kojem počiva BiH, ali i naša prava u okviru nje. Moram i ovom prilikom da istaknem da je naša saradnja sa Ruskom Federacijom uvijek bila otvorena, principijelna i bez uslovljavanja s bilo koje strane. To nas nikada do sada nije stavljalo u poziciju podanika u tom odnosu, zato je Ruska Federacija veoma važan partner Republike Srpske i danas, a i ubuduće.

Sjedinjenim američkim državama smo zahvalni za pomoć i podršku koju su nam pružali godinama i sa njima dijelimo mnoge vrijednosti. Republika Srpska je bila i uvijek će biti ozbiljan partner SAD i u borbi protiv terorizma. Republika Srpska nema nijedan problem sa SAD. Problemi koji su se povremeno pojavljivali najčešće su se odnosili na neprimjereno ponašanje pojedinih službenika američke ambasade koji su se otvoreno miješali u unutrašnje stvari naše zemlje i suprotno dobroj diplomatskoj praksi i ponašanju u javnost nerijetko izlazili sa ozbiljnim neistinama. Ali naš odnos prema SAD neće i ne može biti promijenjen zbog diplomatskih incidenata pojedinih službenika.

Ono što je posebno važno za naš narod u Republici Srpskoj su odnosi sa Republikom Srbijom. Oni su, dame i gospodo, danas na zavidnom nivou. Sporazum o specijalnim i paralelnim vezama aktivno se provodi. Redovni sastanci sa predstavnicima Republike Srbije kroz razne resore u našim vladama, ekonomska, kulturna i svaka druga saradnja, pokazuje da je granica između istog naroda tek crta na geografskoj karti. Mi ćemo i ubuduće činiti sve da naša saradnja bude još plodnija u interesu našeg naroda s obje strane Drine.

Što se tiče NATO integracija naš stav je dobro poznat i ostaje nepromijenjen. O eventualnom ulasku BiH u NATO svoje mišljenje daće narod Republike Srpske na referendumu. I mi kao legalno izabrani političari moraćemo da poštujemo mišljenje naroda koji predstavljamo. Pitanje imovine koje se problematizovalo posljednjih godina, a vezano je za NATO integracije i gašenje OHR, je vještački proizveden problem upravo od strane OHR, jer je pitanje imovine već riješeno Dejtonskim mirovnim sporazumom. S obzirom da je pitanje problematizovano na način da se imovina tretira kao vojna i državna, mi ćemo ostati pri stavu da se problem imovine mora riješiti zajedno.

Iako je rat završio prije gotovo dvije decenije, ovdje vlada mir, nema međunacionalnih tenzija, godinama se provode fer i demokratski izbori, međunarodna zajednica bez razumnog obrazloženja zadržava instituciju Visokog predstavnika u BiH.
Njegovo ranije gotovo dnevno uplitanje u unutrašnja pitanja BiH pokazalo se pogubnim za jačanje demokratskih potencijala u zemlji, a institut pregovaranja u BiH gotovo je izbrisalo i iz rječnika. Višegodišnje političko i pravno nasilje visokih predstavnika u BiH anesteziralo je dio domaće političke scene , pa mi danas, nakon desetine legalno provedenih izbora, imamo uspavane poličke elite koje unaprijed računaju da će naše probleme rješavati OHR.

Gašenjem institucije Visokog predstavnika međunarodna zajednica priznala bi da je BiH suverena država. Oni koji veoma često optužuju Republiku Srpsku da tobože ugrožava suverenitet BiH, na najdirektiniji način taj isti suverenitet uporno podrivaju, izlazeći iz okvira Dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno aneksa 10. kojim je i regulisano djelovanje Visokog predstavnika. Stoga s ove vremenske distance neozbiljno zvuče obrazloženja visokih predstavnika, prilikom smjena brojnih funkcionera i javnih ličnosti u BiH, ili prilikom nametanja zakonskih rješenja, u kojima su se redovno pozivali na zaštitu Dejtonskog mirovnog sporazuma. Sporazum su upravo devastirali oni čiji je osnovni zadatak bio da se Sporazum primjeni i očuva. Visoki predstavnik je nametnuo 354 zakonska akta u BiH, i nijednom nije podnio izvještaj ovom visokom domu. Zato predlažem da Narodna skupština zatraži izvještaj od Visokog predstavnika za sve godine njegovog rada, jer je po aneksu 10. Dejtonskog mirovnog sporazuma bio obavezan da to čini.

BiH je danas, kao i prethodnih godina zarobljena bespravnim djelovanjem visokih predstavnika i nasiljem nad Ustavom koje su provodili. Gotovo svi problemi koji se danas ispostavljaju legalno izabranim političarima proizvedeni su u OHR. Zato i ovom prilikom pozivam međunarodnu zajednicu, prvenstveno Evropsku uniju, da konačno ugasi instituciju Visokog predstavnika. Želim da vjerujem da je i kod ključnih država, kako je zovemo međunarodne zajednice, konačno sazrela svijest o tome da je za bilo kakav napredak u BiH najprije potrebno ugasiti OHR.

Dame i gospodo,

Ono na čemu ću kao predsjednik Republike Srpske posebno instistirati u narednom periodu jeste reforma pravosudnog sistema, koji je danas ovakav upravo zahvaljujući međunarodnom intervencionizmu kojim je pogažen najviši pravni akt BiH – njen ustav. Sada je svima jasno da je reforma pravosuđa koju su ovdje proveli stranci doživjela neuspjeh, ali se taj neuspjeh i dalje adresira na domaće političke elite. Borba protiv kriminala i korupcije sa ovakvim pravosudnim sistemom je samo politička fraza, omiljena i stranim i domaćim političarima. Samo istinska reforma pravosudnog sistema može dati sistemski odgovor na kriminal i korupciju. A tu reformu treba da provedu stručnjaci i institucije ove zemlje. Da bi riješili pitanje devijacija u društvu, kakve su kriminal i korupcija, neophodno je da najprije riješimo pitanje devijacija u pravosuđu. Dok se ta reforma ne provede apelujem na sve institucije Republike Srpske, posebno na pravosudne organe, da kriminal i korupciju shvate kao najveće neprijatelje Republike Srpske, i svakog njenog državljanina ponaosob. I da se beskompromisno uhvate u koštac sa tim problemima.
Strukturalni dijalog ne daje odgovore na potrebe reforme pravosuđa. Naš pristup mora ostati poštovanje Ustava BiH i Ustava Republike Srpske. BiH ne može zadržati nadležnosti iz pravosuđa koje joj nisu dodijeljene Dejtonskim sporazumom. Sud BiH može ostati samo ako je nadležan za procesuiranje isključivo iz Ustavnih nadležnosti BiH, koje nisu nametnute od strane Visokih predstavnika. Sud BiH ne može biti nadležan za zakonodavstvo entiteta.
Nikakav apelacioni ili vrhovni sud BiH ne dolazi u obzir. Može biti samo drugostepeni nivo suda BiH, isključivo nadležan za odluke prvostepenog vijeća.
Sudski i tužilački savjet mora da se rekonstruiše, tako da se njegova uloga promijeni, na način da Savjet i dalje bude nadležan za provođenje procedura ali ne i imenovanja.

Želio bi da i ovom prilikom ukažem na potrebu da se još jednom ozbiljnom problemu posveti posebna pažnja. A to je problem terorizma. I iz ranijih izvještaja s najviših instanci Obavještajne agencije BiH dobili smo informaciju da značajan broj lica u BiH predstavlja potencijalnu prijetnju u tom pogledu, a nakon toga bili smo svjedoci da se određen broj lica sa pasošem BiH pojavljivao i pojavljuje na brojnim ratištima u redovima islamističkih militantnih pokreta.
Stoga očekujem od svih bezbjednosnih struktura u zemlji da ne potcjenjuju ovaj problem, i da se još aktivnije uključe u borbu protiv terorizma. Neophdna je saradnja sa svim agenicijama u svijetu koje se bore protiv terorizma, kao opremanje i dodatno obučavanje pripadnika MUP Republike Srpske za tu borbu.

Dame i gospodo,

Moramo jasno i otvoreno reći da je i koncept tranzicije, postavljen od strane međunarodne zajednice, u BiH doživio neuspjeh. Skoro 20 godine od zaključenja mira, jasno je da tržište Bosne i Hercegovine nije uspjelo da apsorbuje resurse i obezbijedi ekonomsku smoodrživost, a demokratija nije uspjela da uspostavi institucije po mjeri ekonomskih, socijalnih i političkih protivrječnosti Bosne i Hercegovine.

Tako smo svi postali taoci jednog koncepta koji ne funkcioniše, i očito je da da je krajnje vrijeme za pokretanje novog kruga reformi, ali reformi koje će dati šansu znanju, inovacijama, preduzetništvu i konkureniciji. Zato smatram da Republika Srpska, u okvirima svojih nadležnosti, treba da preispita zakonodavni okvir, da mijenja i donosi nove zakone kojima će se radikalno i ubrzano mijenjati poslovno okruženje i dati novi podsticaj investicijama.

Međunarodne ekonomske okolnosti nam nameću potrebu da za povećanjem konkurentnosti domaće privrede i produktivnosti domaće radne snage. U takvim okolnostima moramo da tragamo za vlastitim načinom prilagođavanja i jačanja domaće privrede, kako bismo obezbijedili veće investicije, koje bi opet uticale na povećanje zaposlenosti i brže i pravičnije rješavanje socijalnih problema. Samo dizanjem konkurentnosti domaće proizvodnje Srpska može izgraditi ekonomsku samoodrživost, uprvaljati vlastitim razvojem, gospodariti vlastitim resursima, povećati zaposlenost i standard stanovništva.

Strani investitori su dobrodošli, ali nama su potrebne i domaće investicije. Moramo promijeniti svoj odnos prema poslovnoj zajednici, prema poslovnim ljudima koji stvaraju poslove i zapošljavaju ljude, a naši privrednici bi trebalo da se više angažuju na obezbjeđivanju novih poslova.

Ne možemo očekivati da u relativno kratkom vremenskom periodu proizvedu vrhunske proizvode ili da postanu konkurenti vodećim proizvođačima u svijetu. Naša strategija treba biti: danas proizvedi proizvod vrijedniji i bolji nego što si proizveo juče.

Stoga je neohodno da se u narednom periodu posveti posebna pažnja pitanjima za koja su investitori najzainteresovaniji poput vrste, uslova registracije i procedura registracije preduzeća, načina regulisanja i korišćenja prava intelektualne svojine, oporezivanja korporacija, oporezivanja dohotka stranaca, dozvola za boravak i rad stranaca, priznavanja diploma i drugih dokumenata, funkcionisanja finansijskog tržišta, sporazuma o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, bankarske i poreske tajne, upotrebe interneta u poslovne svrhe…

Od nove vlade Republike Srpske očekujem da i u narednom periodu učini sve da Srpska zadrži makroekonomsku i finansijsku stabilnost, koju je uspjela zadržati svih ovih godina velike svjetske krize. To će biti moguće samo sa reformama o kojima sam već govorio.

U narednom periodu biće potrebno da se donese i novi Zakon o radu koji radnike neće pretvoriti u potlačeni sloj društva, i koji im neće uskratiti prava i istjerati ih na ulicu. Taj Zakon će morati jasno da identifikuje prava i obaveza i poslodavca i radnika, ne dovodeći nikoga u povlašteni položaj. Zakonskim odredbama moraćemo podjednako da zaštitimo i posao i rad.

U Republici Srpskoj su u fazi realizacije veliki infrastrukturni objekti, poput auto puta Banja Luka Doboj, kao i izgradnja velikih energetskih objekata poput TE Stanari, TE Ugljevik, HE Mrsovo i Dabar, a stvoreni su svi uslovi da Republika Srpska vlastitim snagama izgradi TE Gacko. Pored ovih veliki zahvati na polju infrastrukture preduzimaju se u Banjaluci, rekonstrukcijom Kliničkog Centra, u Doboju, izgradnjom nove bolnice, u Kasindolu, rekonstrukcijom bolnice, a u Zvorniku i Prijedoru biće zaokruženo investiranje u zdravstveni sektor.U ovoj oblasti naši prioriteti biće i završetak autoputa Banjaluka Doboj i početak izgradnje autoputa Banjaluka Kupres. Potencijali Republike Srpske, posebno u oblasti proizvodnje energije su veliki,ali ne smijemo zanemariti ni naše potencijale za proizvodnju hrane, rezerve pitke i svake druge vode, iskoristive za vodoprivredu i poljoprivredu.

Ekonomski snažna Republika Srpska može biti socijalno osjetljiva prema najugroženijim članovima društva. Zato ću od nove Vlade tražiti da se s posebnom pažnjom odnosi prema najstarijim građanima Srpske, kako bi im omogućili dostojanstvenu starost. Onima mlađima je neophodno omogućiti pravo na rad i dobro obrazovanje, i to je jedno od pitanja kojem će nova vlada morati posvetiti posebnu pažnju, kroz značajniju reformu obrazovnog sistema. Naš obrazovni sistem mora biti prilagođen standardima koji su uspostavljeni u svim modernim društvima, sa posebnim naglaskom na njegovom prilagođavanju tržištu rada.
Svi putevi koje smo godinama gradili u Republici Srpskoj treba da budu putevi kojima će se naša mladost vraćati ovdje sa raznih svjetskih univerziteta, i stečena znanja i vještine primjenjivati ovdje.

Potrebno je i na novi način da se regulišu prava nezaposlenih u Republici Srpskoj, reformiše zdravstevna zaštita, tako što će se dosadašnja široka prava pretvoriti u pristup da se zdravstvena zaštita pruža na teret budžeta za svakog nezaposlenog radnika u trajanju od dvije godine.

Svaki novi plač u bilo kom porodilištu naše Republike nova je radost i novo bogatsvo Srpske. Zato je nophodno nastaviti s naporima da se očuva porodica, na kojoj počiva svako društvo. Bez punih vrtića i škola, Republika Srpska bila bi samo geografski pojam. Sa punim vrtićima, školama, univerzitetima, Republika Srpska je naša izvjesna budućnost.

Dame i gospodo,

Preuzimajući dužnost predsjednika Republike Srpske svečano se obavezujem da neću žaliti ni vrijeme ni trud da kroz institucionalne mehanizme učinim sve da zaštitim ustavnu poziciju Republike Srpske i svih njenih institucija.

Poštovani građani Republike Srpske želim da na kraju ovog mandata slobodno i bez stida izađem pred vas, sa uvjerenjem da sam radio u vašem interesu i interesu Republike Srpske. Onako kako sam to radio svih prethodnih godina, slobodno hodajući ovom divnom zemljom od Trebinja do Novog grada.

Ja jesam predsjednik Republike Srpske, ali vi svi ovdje prisutni, i svi koji ovo gledaju, ili koji ovdje žive su njeni ambasadori. Zato vas sve pozivam da svako u okviru svojih mogućnosti učini sve na očuvanju Republike Srpske i afirmaciji njenih vrijednosti. Ili ćemo pustiti budućnosti da se stvori sama, ili ćemo stvarati budućnost. Pozivam vas sve da stvaramo budućnost za sebe, našu djecu i djecu njihove djece.
Vjerujem u Republiku Srpsku, naš narod, vjerujem i u sebe i svoju posvećenost da nastavim da vodim Republiku Srpsku na doborobit svih njenih građana.

Neka vječno živi Republika Srpska!

Hvala vam!