INAUGURACIONI GOVOR
PREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE
AKADEMIKA RAJKA KUZMANOVIĆA,
PRILIKOM STUPANjA NA DUŽNOST I POLAGANjA ZAKLETVE PRED NARODNOM
SKUPŠTINOM REPUBLIKE SRPSKE,
28. DECEMBRA 2007. GODINE
Poštovani predsjedniče Narodne skupštine Republike
Srpske,
Poštovani predsjedniče Vlade Republike Srpske,
Poštovani predstavnici Republike Srpske u organima Bosne i Hercegovine,
Poštovani narodni poslanici i ministri,
Vaše ekselencije,
Uvaženi predstavnici vjerskih zajednica,
Dragi gosti i prijatelji,
Dame i gospodo,
Poštovani građani Republike Srpske,
Obraćam se Vama i svim građanima
sa osjećanjem duboke i iskrene zahvalnosti za čast i najviše
demokratsko povjerenje koje mi je dato izborom na visoku dužnost
predsjednika Republike.
Polaganjem zakletve sa Ustavom u ruci, dajem zavjet
Republici da mi je ona na prvom mjestu i da ću učiniti sve da
ona bude trajna, pravna i politička činjenica i da ću se pri
tome držati ustava i zakona. Obraćajući se ovom visokom domu
zavjetujem se narodu da ću uraditi sve što je u interesu građana,
a sebe obavezujem da neću učiniti ništa što je mimo ustava i
zakona.
Održaću dignitet institucije predsjednika Republike
obavljanjem dužnosti predsjednika tačno po Ustavu ni više, ni
manje.
Osjećam potrebu, a i civilizacijska mi je obaveza,
da iskažem posthumno zahvalnost dr Milanu Jeliću na njegovoj
predanosti i uspješnosti u obavljanju funkcije predsjednika
Republike. Njegov program biće čvrsta osnova i moga programa.
Sve to me obavezuje da zajedno sa vama, u kontinuitetu
obavljanja predsjedničke funkcije, uložim sve svoje znanje,
iskustvo, upornost i dobre namjere da u zajedničkom poslu učinimo
Republiku Srpsku snažnijom, boljom i prosperitetnijom.
Svima u Republici obećavam da ću biti predsjednik
svih građana. Zato će moje, predsjedničke prostorije, biti dostupne
svima, da bi se neposredno čuo glas građana.
Nastojaću da izuzetnu i zahtjevnu dužnost predsjednika
Republike obavljam odgovorno i savjesno, zalažući se za toleranciju,
dijalog i demokratske vrijednosti.
Obavljaću sve predsjedničke dužnosti u svome već
izgrađenom stilu – pravedno, mudro, promišljeno, ali uporno,
kako bih bio predsjednik - građanin, a ne predsjednik autokrata.
Jer, davno je utvrđeno u filozofiji upravljanja da nije istina
da vlast kvari ljude. Naprotiv istina je da samo oni nadobudni
i nedorasli svom poslu, kada se domognu vlasti, kvare vlast.
Zato očekujem da nas ne prepoznaju po položaju
u vlasti, već da nas prepoznaju i cijene po profesionalnom,
pragmatičnom, efikasnom i odgovornom radu. Prvenstveno, to znači
– da neću dijeliti, nego objedinjavati i predstavljati Republiku,
stvarajući političko i narodno jedinstvo i time izvršavati osnovno
ustavno ovlašćenje predsjednika Republike.
I zato ću u ime Republike podržavati i pomagati
sve građane da bi i oni mogli pomoći i sebi i Republici, da
pređemo sa dobrih riječi na dobra djela.
Znam da preuzimanjem funkcije predsjednika Republike
Srpske na sebe preuzimam tešku obavezu da, u skladu sa svojim
ustavnim nadležnostima, doprinosim poboljšanju stanja svih građana,
bez obzira na njihovu nacionalnu, vjersku ili političku pripadnost.
To znači da ću raditi na tome da Republika Srpska
bude istinska zajednica svih svojih naroda – Srba, Bošnjaka,
Hrvata i ostalih građana.
Nastojaću da volja naroda bude najviši zakon i
da doneseni zakoni i drugi propisi budu izraz odgovornosti,
jasni, određeni i provodivi. Preporučiću zakonodavcu – Narodnoj
skupštini, da donosi što više, ako ne sve, pravednih zakona,
afirmišući tako pravedno pravo i vladavinu prava. Time ćemo
se svrstati u krug zemalja sa visokim stepenom demokratije i
pravedne pravne države.
Značajan ekonomski i opštedruštveni preporod možemo
graditi ako svi svojim radom, moralnom i umnom spremnošću i
hrabrošću, učinimo sve na uspostavljanju najviših političkih,
ekonomskih i bezbjednosnih standarda i radimo na poboljšanju
materijalnog i društvenog stanja, a sve za dobro i u korist
stabilne, moderne i proevropske Republike Srpske i svih njenih
građana.
Svoje prve misli i poruke upućujem svima onima
koji su svoje živote ugradili u stvaranje i odbranu Republike
Srpske, u borbi za slobodu, dostojanstvo i istorijski i nacionalni
identitet naših naroda. Naša je sveta i ljudska obaveza da mnogo
više učinimo za dobro porodica poginulih, ranjenih i djelimično
onesposobljenih za svoje radne i životne funkcije, kao i za
sve radnike, seljake i građane kojima je u proteklom građanskom
i vjerskom ratu nanesena materijalna šteta i duhovna bol i koja
mora na pravedan i najprihvatljiviji način biti namirena.
Svi ustavni organi i institucije imaju zajednički
zadatak: stvaranje i izgradnju pravne države i sistema vladavine
prava, očuvanje i zaštitu sloboda i prava svih pravnih i fizičkih
lica i njihove pravne i imovinske sigurnosti.
Uspješnim obavljanjem svojih funkcija u duhu pravnog
reda i poretka, doprinosiću obezbjeđenju postojanosti i primjeni
objektivnih pravnih i društvenih pravila utvrđenih Ustavom i
zakonom. Time će se, na najbolji način, štititi temelji ustavnog
uređenja Republike Srpske.
Nužno je da se stvore uslovi da naš Ustav živi,
da se njegove odredbe primjenjuju, a ne da se neustavnim činjenjem
ili nečinjenjem obezvređuju ili narušavaju.
Predano ću sarađivati sa Narodnom skupštinom i
Vijećem naroda, sa Vladom i ostalim organima i institucijama
Republike Srpske i Bosne i Hercegovine. Nastojaću da u najvećoj
mogućoj mjeri doprinosim programu promjena i razvoja na kojima
je angažovana Vlada i koje je Narodna skupština podržala i usvojila.
To ne znači da ću preuzimati nadležnosti zakonodavne ili izvršne
vlasti, narušiti sistem podjele vlasti i pretvarati Republiku
u predsjednički sistem, jer bi to bilo neustavno, a tako nešto
ne bih niti želio, niti za to imam mandat.
Od svih nas se traži da radom, snažnim argumentima
i vjerom u ispravan put sačuvamo identitet i postojanost, tekovine
i vrijednosti Republike Srpske i da ne strahujemo za njenu državotvornost,
kontinuitet i opstanak.
Dejtonskim mirovnim sporazumom, kao trajnim i sveobuhvatnim
aktom međunarodnog prava, završeni su tragični sukobi u regionu,
uspostavljen mir, utvrđen model državnog uređenja sa dva entiteta
i tri konstitutivna naroda i, konačno, konstituisana Bosna i
Hercegovina kao samostalna i suverena, ustavna i pravna država.
Uspostavljeno je jedino moguće rješenje, postignut veliki kompromis,
jer ova zemlja i jeste, i ne može ništa drugo biti, nego zemlja
kompromisa. Podršku za to tražimo i očekujemo od otvorenog i
slobodnog demokratskog svijeta.
Osporavanja ili neprihvatanja dejtonskih rješenja,
njihovo jednostrano i fakultativno shvatanje, uz naglašavanje
da je ovaj sporazum samo zaustavio rat i da je već izgubio svoje
značenje i prvobitnu funkciju, vode samo daljoj radikalizaciji
međuentitetskih i međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini.
Odbijamo sve zahtjeve za radikalno ustavno i teritorijalno
preuređenje Bosne i Hercegovine na štetu bilo kojeg entiteta
i naroda, a pogotovo zahtjeve za ukidanje ili temeljno preuređenje
Republike Srpske i njenih suštinskih nadležnosti.
Za nastavak ustavne reforme, sa pravnog stanovišta,
nema nikakve smetnje, ali pokretanje inicijative za promjenu
Ustava konačno mora početi od za to legalnih i legitimnih subjekata.
Ustavne promjene, posebno u dijelu unutrašnjeg
ustavnopravnog modela Bosne i Hercegovine, moguće je vršiti
po fazama, kao postepen i usaglašen proces, uz uslov prethodno
utvrđenih ciljeva, sadržaja i obima promjena postojećih ustavnih
rješenja, obezbjeđenja punog konsenzusa njenih dvaju entiteta
i triju ravnopravnih konstitutivnih naroda, te punog poštovanja
Ustavom utvrđenog postupka ustavnih promjena.
Svaka eventualna promjena Ustava nužno mora biti
vršena mirnim putem i zajedničkim dogovorom, u skladu sa unutrašnjim
i međunarodnim pravom.
Opredjeljenje Republike Srpske za demokratsko
uređenje i evropsku budućnost Bosne i Hercegovine je nesporno
i već potvrđeno. Zato se odlučno moraju odbaciti svi oblici
ucjena, neprihvatanja i obezvređivanja Republike Srpske, zahtjevi
za ukidanje njenih nadležnosti i institucija i stvaranje lažne
predstave o dobrim i lošim, agresivnim i mirotvornim, nazovi
demokratskim i nedemokratskim narodima u Bosni i Hercegovini.
Zalažemo se za očuvanje kulture mira, pravne, političke, ekonomske
i socijalne sigurnosti u Republici Srpskoj, kao trajnoj, legalnoj
i legitimnoj tvorevini, nastaloj na temelju domaćeg i međunarodnog
prava i kao državotvornog entiteta Bosne i Hercegovine.
Istovremeno, mora prestati stalno traženje ko
je u minulom ratu u Bosni i Hercegovini pobjednik a ko pobijeđeni,
ko je žrtva a ko počinilac zločina, ko je krivac a ko pravednik.
Opredijeljeni smo za utvrđivanje istine kao i za osudu svih
zločina, za međusobno razumijevanje, praštanje i povjerenje.
Izgrađivanje politike i njeno provođenje mora
biti u organima i institucijama sistema, na demokratskim načelima,
otvoreno za javnost i uz punu odgovornost. Sva zajednička pitanja
u Bosni i Hercegovini, bilo politička, ekonomska ili socijalna,
rješavajmo dogovorom, konsenzusom i kompromisom.
Republika Srpska je dostigla svoj zavidan opštedruštveni,
kulturni i civilizacijski domet.
Ostvaren je značajan rast privrednih aktivnosti,
sa relativno visokim rastom bruto domaćeg proizvoda, doneseni
su i implementirani brojni sistemski zakoni, inicirane strukturne
reforme i ostvaren značajan napredak u njihovom sprovođenju.
Iako se u posljednje vrijeme u Republici Srpskoj
ostvaruje vidan napredak u privrednom i društvenom razvoju,
kao i u duhovnom oporavku, ipak će veliki broj naših građana,
pogotovo nezaposleni, borci, invalidi rata i rada, penzioneri,
izbjegla i raseljena lica, omladina i drugi brojni nepravedno
osiromašeni građani, znatnije poboljšanje osjetiti tek u idućoj
i narednim godinama.
Nakon višegodišnjeg očekivanja boljeg života i
odricanja naši građani zaslužuju da sve te pozitivne promjene
i konačno, u njihovoj svakodnevnosti, donesu poboljšanje životnih
uslova.
Izgrađivanje građanskog, civilnog društva, u tranzicijskim
uslovima, podrazumijeva da se još brže smanjuje broj onih koji
žive na granici siromaštva.
Zato su ekonomski razvoj i socijalna politika
naš prvorazredan cilj i interes. To je moguće ostvariti samo
u stabilnom političkom stanju i odnosima. Tome je nužno podrediti
sve ostalo. U tome smislu potrebno je donijeti strategiju dugoročnog
ekonomskog razvoja. Takođe je potreban još bolji sveobuhvatan
i provodiv socijalni program, program zapošljavanja i zbrinjavanja
radnika koji su ostali bez posla privatizacijom i stečajem.
Pri tome, potrebno je urediti tržište, saradnju privrednih organizacija
i njihovih asocijacija, organa izvršne i upravne vlasti.
Da bi se postiglo to što želimo i planiramo tri
su grupe prioriteta u našem stalnom zajedničkom djelovanju:
Prvo, stvaranje povoljnog političkog ambijenta
za konstruktivne razgovore sa predstavnicima međunarodne zajednice
radi ubrzanog puta ka evropskim integracijama i asocijacijama.
Zato ću zatražiti da se što prije ukinu tzv. bonska ovlašćenja.
Takođe, već danas jasno stavljam na znanje da
Republika Srpska nije, niti će biti remetilački, već kohezivni
i konstruktivni faktor. Zato ću stvarati unutrašnju političku
klimu za ujednačavanje stavova i podsticati na zajedničko i
odgovorno djelovanje svih, a u prvom redu, parlamentarnih političkih
stranaka o strateškim – vitalnim pitanjima Republike Srpske.
Drugo, stvaranje pravnog ambijenta za strogu primjenu
ustavnih i zakonskih normi, za donošenje pravednih i provodivih
zakona i energično suzbijanje korupcije i svih vidova kriminala
i društveno štetnog ponašanja.
Treće, stvaranje ekonomskih i socijalnih uslova
za korišćenje prirodnih i razvojnih potencijala, oživljavanje
privrednih kapaciteta, otvaranje javnih radova, podsticanje
javno-privatnog partnerstva, davanje podsticaja za poljoprivrednu
proizvodnju, brže zapošljavanje i zaustavljanje odlaska mladih
stručnih kadrova, veća briga za đake i studente, borce, invalide
i penzionere. Potrebno je posebno se založiti za pravednu raspodjelu
društvene dobiti, zaštitu žena, porodice, majke i djece, izbjeglica
i raseljenih lica, kao i svih drugih neopravdano osiromašenih.
Na ostvarivanju navedenih ciljeva snažno ću zahtijevati angažovanje
svih institucija sistema, a naročito zakonodavne, izvršne i
sudske vlasti.
Našim seljacima i poljoprivrednicima moramo olakšati
uslove života i rada, kao što se to čini u svim modernim državama
u svijetu – da im podsticajnim mjerama i smanjivanjem poreza,
taksi i drugih dažbina omogućimo normalan rad i privređivanje.
Naglašavam - osnovni interes Republike Srpske
jeste njen održivi ekonomski razvoj i korišćenje naučnih, tehničkih,
prirodnih i posebno ljudskih resursa. U tom cilju, značajno
mjesto imaće zahtjev za mijenjanje i poboljšanje stanja u društvenim
djelatnostima – obrazovanju, nauci, zdravstvu, kulturi i sportu.
Obrazovanje svih stepena mora se dići na viši nivo kvaliteta.
U visokom obrazovanju učiniti preporod postižući
evropski kvalitet, a prožimajući ga našom duhovnošću, obezbjeđujući
intelektualnom stvaralaštvu materijalnu podršku. U materijalnu
i duhovnu proizvodnju ulazi nauka kao moćna energija. Stoga
u nauku moramo uložiti više truda, kvaliteta i znatno više sredstava.
To je nužno jer već danas, a pogotovo u budućnosti, ukupan razvoj
sve će više zavisiti od nauke i njene primjene. Dobru zdravstvenu
i socijalnu zaštitu moraju imati svi naši građani. Kulturno
stvaralaštvo, sport i talentovani mladi ljudi, naš su neiscrpan
izvor prezentacije i afirmacije u svijetu. Zato ću instistirati
na boljem materijalnom statusu, organizovanju i stručnosti u
svim ovim oblastima.
Republika Srpska treba da postane jedno veliko
radilište i gradilište. Pred nama stoje veliki zadaci: oživljavanje
proizvodnje i usluga, stvaranje nekoliko slobodnih privrednih
zona, razvoj naftne industrije, poljoprivredne proizvodnje,
hidroelektrana, gasovoda, autoputeva i brzih puteva, završetak
izgradnje univerzitetskih kampusa obaju univerziteta, izgradnja
i adaptacija preko stotinu osnovnih i srednjih škola, izgradnja
medicinskih centara, završetak brojnih objekata društvene namjene,
obnova porušenih kuća, završetak povratka izbjeglica, te obnova
infrastrukture u opštinama i gradovima u Republici Srpskoj.
Ostvarujući svoja ustavna ovlašćenja u odnosu
na zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast, uticaću energično na
mijenjanje stanja u kojem se mnogi naši građani osjećaju poniženim
zbog organizovanog kriminala, privrednog kriminala i korupcije,
nepravedne privatizacije i raspodjele, nelegalno stečene imovine,
sporog rješavanja osnovnih egzistencijalnih, prava i sloboda
građana.
Da bismo sve to ostvarili, neophodna nam je ekonomska
i socijalna stabilnost, zdravo tržišno privređivanje, racionalna
i efikasna država, demokratski ambijent, moralno i ljudsko dostojanstvo,
brža i veća stopa rasta proizvodnje, dohotka i zapošljavanja,
snažan rast izvoza i smanjenje obima uvoza.
Tome je nužno prilagoditi sve naše dugoročne i
kratkoročne razvojne planove, posebno privredni razvoj u oblastima
u kojima imamo komparativne prednosti.
Zalagaću se za povećanje sredstava i utvrđivanje
jasnih i provodivih kriterijuma za njihovu dodjelu putem Fondacije
''Dr Milan Jelić'', koja će finansirati i stimulisati najtalentovanije
učenike i studente na našim visokoškolskim ustanovama i u inostranstvu,
pomagati naučnoistraživačku djelatnost i projekte mladih naučnih
radnika i istraživača i lidera znanja, koji će svoje naučno
i stručno znanje i menadžerski talenat i harizmu pokloniti svom
narodu i otadžbini.
Kao poslenik prava i pravde, trudiću se da doprinesem
reformi penzijsko-invalidskog osiguranja u Republici Srpskoj,
koja je u toku, da se unaprijede zakonska rješenja, povećaju
budžetska davanja, transformišu fondovi, te da se penzije povećaju
i isplaćuju prema mjestu gdje su zarađene, odnosno mjestu posljednjeg
osiguranja.
Posebno naglašavam ulogu i odgovornost pravosudnih
organa i potrebu obezbjeđivanja njihovog što efikasnijeg rada.
Međutim, oni i pored dosadašnjih velikih napora nisu dovoljno
ni organizaciono, ni kadrovski ni tehnički osposobljeni.
Zato i insistiram na dosljednom provođenju započetih
reformskih procesa i na tome da se samostalnost pravosudnog
sistema obezbijedi regulisanjem novog načina izbora sudija i
javnih tužilaca.
Pomagaću, u granicama svojih nadležnosti i ovlašćenja,
svim institucijama u procesu tzv. unutrašnje i vanjske harmonizacije
zakonodavstva Republike Srpske sa zakonodavstvom Bosne i Hercegovine
i pravnim tekovinama i standardima Evropske unije.
Ljudska prava i lokalna samouprava postala su
dva noseća stuba evropskih država i društava. Zato je potrebno
ojačati ustavnopravni i zakonodavni okvir kojim bi se više i
efikasnije doprinosilo radu i razvoju u lokalnim zajednicama.
Lokalne zajednice su temelj svake demokratije. Građanin mora
neposredno učestvovati i odlučivati o javnim poslovima.
Neophodno je obezbijediti skladan i ravnomjeran
razvoj Republike Srpske, posebno nerazvijenijih opština, koje
su pretežno u istočnom dijelu Republike.
Zato je nužna pouzdana vizija razvoja, strategija sa dugoročnim
i operativnim ciljevima, utemeljenje projekata u svakoj opštini,
veća ovlašćenja lokalnih zajednica u imovinskim, fiskalnim i
drugim poslovima. Zato i najavljujem da ću zahtijevati izgradnju
nove organizacije lokalne samouprave, koju će građani prihvatiti
i razvijati kao svoje pravo i obavezu.
Iako se reforma policije odvija u ambijentu smirivanja
krize i po tzv. ''Mostarskoj deklaraciji'', moramo jasno reći:
ne mogu se ukidati niti mijenjati granice i nadležnosti entitetskih
policija, što je garancija bezbjednosti naših građana i ne smije
se promjenama remetiti postojeći sudski i tužilački sistem.
U sistemu policijskih struktura Bosne i Hercegovine
moraju se očuvati i Policija i Ministarstvo unutrašnjih poslova
Republike Srpske, sa jasno određenim nadležnostima.
Ukazujem na neophodnost bržeg i pravednijeg rješavanja
problema raseljenih lica i izbjeglica, posebno iz Republike
Hrvatske, u ostvarivanju njihovih statusnih, imovinskih i prava
iz radnog odnosa. Prije svega, neophodno je bilateralnim, diplomatskim,
pravnim i političkim sredstvima uticati na rješavanje pitanja
oduzetih stanarskih prava i zamijenjene imovine, koja stvaraju
veliku pravnu nesigurnost i strah da će ostati bez ičega, čak
i oni građani koji su regularno mijenjali svoju imovinu i stanove.
Granice Bosne i Hercegovine sa Hrvatskom, odnosno
granice na teritoriji Republike Srpske u toku rijeke Une, moraju
se uspostaviti, jer zaključeni ugovor ni do danas nije ratifikovan.
Izlaz iz ove situacije jeste nastavak pregovora sa Hrvatskom
ili treba zatražiti arbitražu.
Posebno je pitanje prenesenih nadležnosti sa entiteta
na zajedničke organe Bosne i Hercegovine. Raspodjela nadležnosti
je naše unutrašnje pitanje, pitanje ustavnog i pravnog poretka.
Da bi se sačuvala dejtonska suština i utvrđena
ravnoteža između državne zajednice i entiteta, mora se prekinuti
dalji prenos ovlašćenja, a ozbiljno se nameće potreba zahtjeva
za vraćanje nekih prenesenih nadležnosti, posebno onih koje
nisu dale očekivani efekat na poboljšanju funkcionalnosti institucija
Bosne i Hercegovine.
Nakon parafiranja Sporazuma o stabilizaciji i
pridruživanju, kao i ispunjavanja dodatnih uslova, očekuje nas
ubrzo potpisivanje ovog sporazuma, što će otvoriti put u evroatlantske
integracije.
Vjerujem da će konačno na ovim prostorima prevladati
pravo i pravda i da ćemo se bez smetnji uključiti u evroatlantske
integracije i procese i sa ovakvom ustavnom strukturom. Jer,
promjena ustava je stvar volje konstitutivnih naroda koji sami
utvrđuju kako će im biti uređena država, pa to ne može biti
stvar uslovljavanja na putu u Evropsku uniju.
Evropske integracije ostaju naš zajednički cilj.
Međutim, dalji proces uključivanja u evroatlantske integracije
vezan je, pored ostalog, i za pitanje uloge OHR-a i visokog
predstavnika i nameće potrebu definisanja izlazne strategije
ukupnog angažmana međunarodne zajednice. To će označiti prekretnicu
u razvoju ukupnih odnosa na ovom prostoru, što će unijeti mnogo
više odgovornosti u rad domaćih institucija. Domaći organi,
institucije i građani konačno moraju sudbinu svoje zemlje uzeti
u svoje ruke.
Razmještaj institucija Bosne i Hercegovine predstavlja
još jedno od rješenja koja bi doprinijela uravnoteženom značaju
svih dijelova zemlje.
Ovim bi se obezbijedilo da se izvrši ravnomjeran
raspored sjedišta ustanova, ministarstava, agencija i organa
ne samo u Sarajevu, kao glavnom gradu, već i u glavnim i drugim
gradovima konstitutivnih dijelova Bosne i Hercegovine.
U postkonfliktnoj situaciji osnovno je obezbijediti
pov¬je¬renje, iskrenost i spremnost na kulturni dijalog, tole¬ran¬ciju
i pomirenje između etničkih grupa.
Međutim, postoje zahtjevi da vlast djeluje samo
po principu većine, zanemarujući mogućnost diskriminacije i
majo¬ri¬¬zacije većine nad manjinom, što u BiH nije moguće.
Založiću se za uspostavljanje čvrstih i plodnih
veza sa susjednim državama. Specijalni paralelni odnos entiteta
sa susjednim državama, na osnovama reciprociteta, omogućavaju
dalje obogaćivanje saradnje na privrednom, naučnom, tehničko-tehnološkom,
kulturnom, obrazovnom i drugom planu, ne ugrožavajući suverenitet
i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.
Sa Federacijom Bosne i Hercegovine uspostaviću
iskren dijalog i saradnju na rješavanju brojnih pitanja koja
će građanima u oba entiteta donijeti bolji život, materijalnu
i pravnu sigurnost.
Upućujem jasnu poruku da je kosovsko pitanje odvojeno
od Bosne i Hercegovine, ali da ono ima izuzetan značaj za međunarodni
pravni i politički poredak.
Jednostrano priznanje nezavisnosti Kosova bilo
bi grubo kršenje principa međunarodnog prava. Kao legalisti,
nećemo dati svoj glas za priznanje nezavisnosti Kosova. Smatramo
da je miješanje u unutrašnje stvari jedne samostalne, suverene
i nezavisne države – Srbije, pitanje rušenja teritorijalnog
integriteta i kao takvo i za nas je pravno ništavan čin. Pružajući
podršku nastavku pregovora, zalažemo se za stabilnost regiona
i afirmaciju pregovaranja i mirnog rješavanja svih sporova među
državama i narodima.
Vođen najvišim standardima, odgovornošću, prirodnim
i ljudskim zakonima, još jednom pozivam sve vas da zajedno radimo
na ostvarivanju naših zajedničkih ciljeva i obaveza, stalno
se podsjećajući na pitanje – ne samo šta Republika može učiniti
za nas, već i šta mi možemo učiniti za našu Republiku.
Treba nam veliko jedinstvo i koalicija dobrih
ideja, okupljanje najboljih i najsposobnijih kadrova u svim
oblastima rada i života i stavljanje u službu interesa i prosperiteta
Republike.
Obraćam se posebno našim građanima porukom: u
vašim je rukama, više nego u mojim, krajnji uspjeh ili neuspjeh
našeg zajednički odabranog cilja. Ovo naglašavam upravo vođen
mišlju našeg velikog narodnog tribuna Petra Kočića ''Ko iskreno
i strasno ljubi istinu, slobodu i otadžbinu, slobodan je i nesutrašiv
kao bog...'', što je snažna poruka da taj sigurno pobjeđuje
i dostiže postavljene ciljeve.
Pokažimo svoju odanost – prvo Republici Srpskoj,
a time i Bosni i Hercegovini, pa i Evropi i svima koji nas uvažavaju
i podržavaju.
Na kraju, želim da svim vjernicima, koji ovih
dana slave, najsrdačnije čestitam praznike, sa željom da ih
provedu u miru, radosti i dobrom zdravlju. A opšta poruka svim
građanima jeste podsjećanje da su puna nacionalna, vjerska i
kulturna tolerancija i solidarnost među ljudima osnovni uslov
za dobar, ugodan i bezbjedan život u Republici Srpskoj i Bosni
i Hercegovini.
Hvala vam svima na povjerenju i podršci.
Srećno!
Akademik prof. dr Rajko Kuzmanović