Nalazite se: Početna » Vijesti » Obraćanje predsjednika Republike na svečanoj akadеmija povodom 9. januara – Dana Republike Srpske

Obraćanje predsjednika Republike na svečanoj akadеmija povodom 9. januara – Dana Republike Srpske 

Vaša Svetosti i vaša preosveštenstva,
poštovani predsjedniče Narodne skupštine Republike Srpske,
predsjednice Vlade Republike Srpske,
članu Predsjedništva BiH,
poštovani izaslaniče predsjednika Republike Srbije,
poštovani potpredsjedniče Vlade Republike Srbije, uvaženi bivši predsjedniče Republike Srbije, Vaše Kraljevsko Visočanstvo, gospodo ministri u Vladi Republike Srbije i Republike Srpske,
uvažena gospodo senatori,
ministri u Savjetu ministara BiH,
predsjedniče Južne Osetije,
gosti iz Austrije,
poštovani bivši oficiri i vojnici Vojske Republike Srpske,
vaše Ekselencije,
vaše Eminencije,
dragi gosti,
dame i gospodo, braćo i sestre…
Republika Srpska je osnovana na današnji dan prije 26 godina, ali ona postoji mnogo duže, može se reći koliko i srpski narod na ovim prostorima.
Republika Srpska je želja našeg naroda za slobodom i plemenitom idejom da se živi u miru, da se bude svoj na svome!
Od davnih vremena, hrišćanski, srpski identitet je sastavni dio događaja i dokumenata, pa i čuvena povelja Kulina bana počinje riječima: „U ime oca i sina i svetog duha“, a završava „Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Jevanđelje“.
Sve do onih vremena kada smo se odupirali tuđinskoj vlasti štiteći pravo na slobodu, svoju vjeru i srpski jezik.
Srpska je i Nevesinjska puška i Gavrilo Princip i Mlada Bosna.
Republika Srpska je i Petar Kočić i njegove riječi u borbi za slobodu protiv tuđinske okupacije i nametanja: „Ko iskreno i strasno ljubi Istinu, Slobodu i Otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao Bog, a prezren i gladan kao pas.“
Republika Srpska su i Jovan Dučić, Ivo Andrić, Skender Kulenović, Branko Ćopić, Meša Selimović, Aleksa Šantić, Emir Kusturica, Milutin Milanković, Nikola Tesla, i svi znani i neznani našeg roda.
Svi oni su pripadali srpskom kulturnom prostoru i identitetu, kao i svim drugim narodima koji su znali da cijene istinske vrijednosti.
Zar učesnici oslobodilačkog pokreta u Drugom svjetskom i Vojske Republike Srpske u Odbrambeno-otadžbinskom ratu nisu bili na istoj strani?!
I života i istorije.
Zar bitke na Neretvi i Sutjesci i akcija „Koridor života“ u Posavini u prošlom ratu, nisu vođeni sa istim ciljem?!
Da živimo u miru i slobodi.
Svoji na svome.
Tako je bilo u prošlosti koju znamo cijeniti, a u ovom vremenu kada idemo ka budućnosti SVOJIM KORAKOM.
Nismo pristali da budemo prezreni, već želimo da se naš glas čuje i uvažava, kako u BiH, tako i u svim regionalnim i međunarodnim forumima.
Ni Ustavni sud BiH nije nam mogao zabraniti da svoje izvještaje šaljemo Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija o stanju i odnosima u BiH.
Time smo izborili pravo da se i naše viđenje nađe na tom forumu da ne bi jednostrani i neprijateljski izvještaji visokih predstavnika bili jedini predmet rasprave.
Time smo pomogli principijelnim stavovima Ruske Federacije da se suprotstave neistinim i zlonamjernim napadima na Republiku Srpsku, promovišući međunarodno pravo kao osnovu za odnose među narodima i državama.
Srpski narod u Srpskoj, Srbiji i cijelom svijetu, nikada neće zaboraviti veto Rusije na prijedlog zapadnih zemalja da se Srbi rezolucijom Savjeta bezbjednosti proglase genocidnim narodom.
Dame i gospodo, dragi prijatelji,
Republika Srpska formalno je nastala 9. januara 1992. godine odlukom poslanika Skupštine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini koji su usvojili Deklaraciju o proglašenju Republike srpskog naroda BiH i taj dan se u Republici Srpskoj obilježava kao Dan Republike.
Skupština je 28. februara 1992. godine donijela i Ustav Republike Srpske kao najviši pravni akt naše državnosti.
Time je srpski narod u Bosni i Hercegovini, pokazao demokratsku i državotvornu zrelost i odlučnost da štiti svoju istoriju i svoju suverenost.
I sve to smo u ratu branili i odbranili.
Svoju Republiku, njen narod, teritoriju i institucije.
Svoju državnu samostalnost unijeli smo u završne mirovne pregovore u Ženevi, Njujorku, a u Dejtonu još jednom potvrdili i međunarodnim priznanjem kao strana potpisnica svih aneksa mirovnog sporazuma kao njegovih suštinskih i provedbenih dokumenata.
Međunarodno priznanje Republika Srpska je imala kao učesnica u brojnim mirovnim pregovorima i planovima koji su prethodili Dejtonskom sporazumu.
Prema Dejtonskom sporazumu i Ustavu BiH, koji je njegov sastavni i najvažniji dio, BiH je zajednica dva državotvorna entiteta, koji imaju primat u odnosu na tu zajednicu.
BiH u Dejtonu nije dobila nikakvo državno određenje, već je samo nazvana „BOSNA I HERCEGOVINA“.
BiH je zemlja sa međunarodno priznatim granicama i sa minimalnim nadležnostima definisanim najvećim dijelom u spoljnim odnosima, a skoro sav unutrašnji suverenitet pripada entitetima koji čine BiH.
Svaki put nakon opštih izbora, „Bosna i Hercegovina“ se sastavlja konstituisanjem organa – Predsjedništva, Parlamentarne skupštine sa dva vijeća – Predstavničkim i Vijećem naroda koji potvrđuju izbor članova Savjeta ministara.
Predsjedništvo BiH je izvršni organ vlasti, a Savjet ministara i Stalni komitet za vojna pitanja su samo njegova pomoćna tijela.
BiH nije izborna jedinica ni za šta – članovi Predsjedništva BiH biraju se neposredno u entitetima kao i poslanici Predstavničkog vijeća, skupštine entiteta biraju delegacije u Vijeće naroda.
Na nivou BiH ne mogu se donijeti odluke bez entitetske saglasnosti.
U Parlamentarnoj skupštini mora postojati entitetska većina, a ni odluka Predsjedništva BiH donesena preglasavanjem nekog od članova iz reda konstitutivnih naroda, ne može stupiti na snagu ako je odbaci skupština entiteta.
Takvu BiH je odredio Dejtonski sporazum, a ne ovu sadašnju anti-Dejtonsku BiH nastalu nametanjem i korištenjem nepravnih „bonskih ovlašćenja“, koje je sam sebi dao visoki predstavnik.
Postojanje visokodecentralizovane BiH zasnovane na dogovoru sva tri naroda je suština Dejtonskog sporazuma koja je godinama sistematski ubijana odlukama visokih predstavnika i Ustavnog suda BiH sa tri stranca koji su se uvijek stavljali na stranu Bošnjaka i njihovih neumjerenih i neprekidnih zahtjeva za centralizacijom i unitarizacijom.
Sistematskim ubijanjem SLOVA DEJTONA, izmislili su DUH DEJTONA, a kao pravdanje su navodili da je to neophodno za evropske integracije BiH.
Naše opredjeljenje jeste članstvo u Evropskoj uniji, sa našom vidljivom pozicijom u skladu sa mehanizmom koordinacije.
Nemamo više pravo na zablude i greške, jer kako je davno zapisao veliki kineski mislilac Konfučije rekavši: „Čovjek koji napravi grešku i ne ispravi je, pravi drugu grešku.“
Zato je naša odlučnost da referendumom odbranimo 9. januar kao Dan Republike, od istorijskog značaja za srpski narod i sve građane Republike Srpske.
Odluka je odbrana međunarodnog prava od njegovih kršitelja, Visokog predstavnika i Ustavnog suda BiH koji su se zaklanjajući iza odredbe o konačnosti i obaveznosti, ponadali da će nastaviti sa gušenjem i urušavanjem Republike Srpske.
Ako ćemo po principima Dejtonskog sporazuma, nesumnjivo je da primat u donošenju odluka imaju entiteti, pa time i Republika Srpska.
Zato je referendumsko potvrđivanje 9. januara i Dana Republike, bilo potvrđivanje naše slobode i prava na stav.
Naše pravo da insistiramo na Dejtonskom sporazumu i njegovoj suštini, jače je i obaveznije od bilo kakvih odluka koje se donose preglasavanjem u Ustavnom sudu BiH, Predsjedništvu BiH ili Parlamentarnoj skupštini.
Djelovanje Suda i Tužilaštva BiH kao neustavnih i nametnutih institucija koji presuđuju i nesrazmjerno kažnjavaju pripadnike srpskog naroda, neće moći nametnuti samo bošnjačku istinu o građanskom ratu u BiH.
Kao što ni Haški tribunal svojim doskorašnjim postojanjem nije donio ni pomirenje ni pravdu.
Jedna ruska poslovica kaže: „Ne boj se suda, već nepravednih sudija.“
Put Republike Srpske bio je težak, u stalnoj borbi za njeno očuvanje.
Za Srpsku je palo oko 30 hiljada žrtava, vojnih i civilnih.
Zato je postojanje i razvoj Republike Srpske pobjeda svih tih stradalnika kao nastavak njihovih života.
Dok postoji Republika Srpska, postojaće i vječno sjećanje i poštovanje žrtvama.
Borba za Republiku Srpsku još uvijek nije završena, jer ataci na njena prava utvrđena međunarodnim Dejtonskim sporazumom, na njene institucije i njene praznike, ne jenjavaju i ne prestaju.
Zato neće prestati ni naše htijenje da jačamo Republiku, da je činimo boljom, naprednijom, pravednijom, slobodnijom.
I samostalnijom – onako kako je zapisano u Dejtonskom sporazumu.
Neprihvatljivo je da bošnjački političari u Sarajevu, uz pomoć i uz podršku stranaca, preglasavaju Srbe i Hrvate i od Bosne i Hercegovine prave iluzornu i nemoguću državu.
BiH ne može biti samo po mjeri i po želji jednih, jer je to štetno za sve.
Time se razara mir, stabilnost i šansa za opstanak BiH.
Republiku Srpsku nismo dobili na mirovnoj konferenciji ni odlukom nekog suda, pa nam je niko i ne može oduzeti, administrativnim mjerama.
Tog 9. januara 1992. godine, mi smo proglašavajući Republiku Srpsku u svojoj instituciji, u Narodnoj skupštini, udarili kamen temeljac svoje budućnosti u slobodi.
Sloboda je uvijek predstavljala ideal srpskog naroda.
Ideal, zbog kojeg smo u prošlosti plaćali visoku cijenu, ali nismo odustajali.
Ono, što smo plaćanjem te cijene izborili, bila je sloboda koju nikada nismo ljubomorno čuvali samo za sebe, već smo države nastajale uglavnom našom borbom i žrtvama srpskog naroda, uvijek bili spremni dijeliti i sa drugima.
I to, čak i sa onima koji su se borili da tu slobodu ili državu ne dobijemo.
Republika Srpska je država koja garantuje i štiti ljudska prava i slobode svim svojim građanima bez obzira na rasu, pol, jezik, nacionalnu pripadnost, vjeroispovjest, socijalno porijeklo, obrazovanje, imovno stanje, političko i drugo uvjerenje, društveni položaj ili bilo koje drugo lično svojstvo ili opredjeljenje.
Onim zlonamjernim to ne vrijedi pokazivati i dokazivati.
Možda je nakon rata bilo zabluda i iluzija da ćemo imati nesmetan put ka zajedničkoj budućnosti sva tri naroda, sa međunacionalnim pomirenjem i povjerenjem, ostavljajući za sobom krvavi sukob.
Vrijeme je pokazalo da više ne smijemo oklijevati u zaštiti ustavnog poretka Republike Srpske, zasnovanog na međunarodnom pravu.
Recimo danas da nećemo u Ustav BiH unijeti otete nadležnosti na nivo BiH.
To je oteto i biće vraćeno.
To je naše pravo, a još više obaveza prema svim onima koji su stradali u prošlim vremenima.
Našim opredjeljenjem za vojnu neutralnost i demilitarizaciju dokazujemo odricanje od rata kao načina rješavanja nesporazuma i sukoba.
Po Dejtonskom sporazumu Republika Srpska je država, a Bosna i Hercegovina državna zajednica, više zajednica država.
Zašto i za koga onda Ustavni sud BiH svo vrijeme donosi odluke sa ciljem da konfederalno uređenje BiH transformiše u unitarno, dajući podršku nametnutim i neustavnim institucijama na nivou BiH.
Cilj je da Republiku Srpsku svede na praznu ljušturu i bezličnu regiju.
„Uzmite entitetima vojsku, policiju i finansije, i entiteti će uvenuti“ – govorio je Pedi Ešdaun, visoki predstavnik koji je najviše kršio Dejtonski sporazum.
Prava na referendum kao odraz narodne suverenosti nećemo se odreći.
Naprotiv.
Svaki put kada ocijenimo da je ugrožena suštinska osnova Republike i njena neotuđiva prava, tražićemo odluku naroda.
Nećemo biti avanturisti pa srljati u neizvjesnost, tražićemo i čekati jedinstvo svih političkih partija.
Referendum je naše ustavno i zakonsko pravo, koje nam niko ne može oduzeti.
U narednom periodu na referendumu ćemo donijeti i novi Ustav Republike Srpske, koji je većim dijelom napisan i u skladu je sa Dejtonskim sporazumom.
Iako mnogi pokušavaju drugačije prikazati, mi nemamo problem sa Bosnom i Hercegovinom, onako kako je parafirano u Dejtonu, a potpisano u Parizu 14. decembra 1995. godine.
Dragi drugovi i prijatelji,
Život u Republici Srpskoj, u posljednjih 26 godina, a posebno u protekle dvije decenije od kada živimo u odbranjenoj slobodi, nije uvijek bio lak.
Ratna razaranja, skoro potpuno uništena i devastirana privreda i infrastruktura, potpuna izolacija i neopravdano nepovjerenje drugih u mogućnost da smo spremni da se uzdignemo, da stvorimo novu vrijednost i izgradimo mirno i moderno društvo, samo su neke od okolnosti koje su primarno uticale na to.
Nažalost, uz brojne iskrene i dobronamjerne strance, u Sarajevu su stolovali neki koji su pokušavali da nas učine bespomoćnim da bi lakše upravljali mimo narodne volje.
Pokazali smo da bez obzira na nebrojene političke i finansijske pritiske, možemo obezbijediti razvoj i rast.
Stvaranjem i odbranom Republike Srpske, zaštitili smo kolektivno pravo srpskog naroda, a njenim ekonomskim jačanjem, izgradnjom i modernizacijom, osiguravamo prava svih građana Republike Srpske.
Nije stanje u Republici Srpskoj idealno.
Zato su pred nama brojni investicioni projekti koje ćemo realizovati, a kojima je cilj – razvijenija Republika Srpska u kojoj svi njeni građani žive bolje i sigurnije.
„Svako od nas treba da učini ono što je do nas“, govorio je pokojni patrijarh Pavle.
Svako od nas treba misliti na otadžbinu Republiku Srpsku, onako kako su to činili brojni junaci i velikani kroz vjekovnu istoriju.
Trebamo biti ponosni na sebe i svoje uspjehe, ali se i radovati i onim tuđima.
Od naših planova i ciljeva nećemo odustajati, nekada to neće biti u željenim rokovima.
Ali će biti i to u uslovima dugotrajne svjetske ekonomske, ali i političke krize.
Danas živimo u Republici Srpskoj u kojoj smo uspjeli očuvati finansijsku i bezbjednosnu stabilnost, u kojoj svi parametri pokazuju, doduše nekada nedovoljan, ali ipak postojan rast, u kojoj penzioneri redovno dobijaju svoje penzije, a radnici plate, u kojoj su izgrađene brojne institucije i realizovani mnogi kapitalni infrastrukturni projekti.
Uskoro ćemo završiti i autoput po imenu „9. januar“, trasa Banjaluka – Doboj, čije dionice od Laktaša do Drugovića i Doboja do Prnjavora smo već otvorili.
Gradimo puteve po najmodernijim standardima, našim znanjem i ne planiramo se zaustaviti dok takvim putevima ne povežemo cijelu Republiku Srpsku.
Ne planiramo se zaustaviti i dok se autoputem preko svoje teritorije, ne povežemo i sa našom Srbijom.
Izgradili smo i najmodernije bolnice u Bijeljini i Nevesinju, gradimo bolnice u Doboju i Istočnom Sarajevu, u Banjaluci renoviramo Klinički centar Republike Srpske, i to po svjetskim standardima.
Na ponos svih građana Republike Srpske izgradili smo i sjedišta državnih institucija, u Banjaluci i Istočnom Sarajevu.
Radimo i gradimo oslanjajući se i na podršku i pomoć Republike Srbije.
Srpski narod je u nacionalnom, jezičkom i kulturnom pogledu, jedinstven i nedjeljiv.
Srbija je naša matica i naša ljubav i to ne bi trebalo nikome da smeta.
Na Sretenje će biti potpisan dokument kojim će Srbija i Srpska obavezati sve svoje državne organe da stvore materijalne, društvene i političke uslove za uspješan razvoj i očuvanje nacionalnog identiteta srpskog naroda.
Naš odnos prema Srbiji nije usmjeren protiv bilo koga.
I narod Srbije, kao i narod Srpske, žele da žive u miru i poštovanju sa svim drugim narodima u našem okruženju.
Svima na Balkanu treba mir zauvijek, a sve sporove treba ostaviti u prošlom vremenu.
Republika Srpska nastavlja dalje, SVOJIM KORAKOM!
Na referendumu se pokazalo narodno jedinstvo, a na brojnim proteklim izborima i podrška politici i vlastima koje vode Republiku Srpsku.
Nadamo se da će narodno jedinstvo biti osnova za jedinstvo svih političkih subjekata kada su u pitanju prava i interesi Republike Srpske.

Uz praznik Republike, u januarskim danima proslavljamo i hrišćanski praznik koji poziva na mir Božiji i na mir među ljudima.

Srećan nam Dan Republike.
Živjela Republika Srpska.
Živjela Srbija i srpski narod.
Živjeli svi građani Republike Srpske.